Danka iz Novog Grada ljubav prema ručnom radu pretače u dijelove narodne nošnje

Danka Maran iz Novog Grada je kao djevojčica naučila da plete, a nakon toga i ostale vrste ručnih radova – danas je angažovana u etno-radionici Kulturno-umjetničkog društva (KUD) “Una”, gdje s ljubavlju izrađuje dijelove narodnih nošnji za koreografije.

Zato ova Novljanka kaže da se raduje dolasku na posao, a petkom obavezno ponese nešto da se odradi kod kuće.

“Meni je ručni rad preokupacija, odmor za dušu. Kad radim, sve drugo zaboravim”, priča ona.

U etno-radionici je od 2010. godine, kad je počela sa koleginicom Miljom Vujanović, koju je zatekla u Kulturno-obrazovnom centru, u čijem sastavu djeluje i KUD “Una”.

“Ona je tkala i ja sam se zainteresovala. Onda smo radili projekte kako bi nabavili nekoliko tara. Čak smo u početku oprganizovali i radionice za sve zainteresovane”, rekla je Maranova.

Od 2010. godine, osim vještine tkanja, naučila je i izradu nakita od perlica na kursevima.

“Sve drugo znala sam ranije. Naučila sam da pletem u četvrtom razredu osnovne škole. I cijelo moje školovanje sam nastavila da radim. Ručni rad je ispunjavao slobodno vrijeme”, navela je Maranova.

Ljubav za ručne radove je, kaže, naslijedila iz svoje porodice.

“Svi volimo ručni rad. Moja baka je šila, moja majka je bila dobra pletilja. I ja sam gledala i učila jer me interesovalo. Moja ljubav su ručni rad i muzika”, priča Maranova, koja vodi pjevačku grupu KUD-a “Una”.

Zahvaljujući postojanju etno-radionice u kojoj je sada sama, nakon što je starija koleginica penzionisana, kompletirano je oko polovine nošnji KUD-a “Una”.

“Radi se sve što je moguće. Ima dijelova koji se ne mogu izraditi ovdje, njih naručujemo od specijalizovanih radnji. Ostalo nastaje u etno-radionici”, rekla je Maranova.

Za rad ima nekoliko tara, mašinu za šivenje i ostali sitni pribor.

“Svaki ručni rad traži strpljenje, pažnju, vrijeme i naravno ljubav prema tom poslu. To može potrajati i mjesec dana s tim da se radi pet sati dnevno, što je bio slučaj sa pregačom dužine 70 centimetara”, objasnila je Maranova.

Za sav trud i uloženo vrijeme, kaže, dovoljna satisfakcija je kad na binu izađu članovi KUD-a “Una”.

“Fino ih ukrasimo da budu lijepi kao što su i divni kad igraju. Reakcije publike su pozitivne. Kad gostujemo, svaki izlazak našeg društva prate i uzdasi publike i pljesak. I ja sam onda srećna”, istakla je Maranova.

Ona je navela da je problem nabavka nekih materijala, posebno čoje i staklenih perlica.

“Sve je to teško naći pa se snalazimo kako znamo”, priča Maranova.

Osim toga, navela je ona, problem je i što je vrlo malo onih koji su zainteresovani za ove poslove.

“Nadam se da će biti mogućnosti, kad to dozvoli epidemiološka situacija, da organizujemo kurs i da će biti zainteresovanih. Ako ne bude, nadam se da će jedna od moje tri kćeri, koje sad gledaju mene, nastaviti”, rekla je Maranova.

 

Žene.ba / SRNA