SLUŠKINJINA PRIČA – 3. SEZONA
Treća sezona Sluškinjine priče počela je drugačije, pomalo oprezno. Ne radi se samo o tome da se kreće daleko izvan granica izvornog materijala Margaret Atwood, a koji je karakterističan za prvu sezonu. Nije čak ni to da je početni trenutak sezone podsjetnik na trenutna događanja u Americi te ispada da se radi o prisluškivanju aktualnih zbivanja. Jednostavno se osjeti odstupanje od autorskog predloška. No, to nije nužno loše, samo je drugačije. Ako ste očekivali identičan dojam koji ste imali nakon prve sezone, pa čak i druge, sada ga nećete imati, no vjerujete, nastavit ćete gledati seriju… Otvoreno mučenje koje je prikazano u prvih par sezona prilično se raspršilo, što je dobrodošla promjena nakon svih dosadašnjih pokušaja da nas šokira. Ono što je čudno u trećoj sezoni “Handmaid’s Tale” jest to što stalno potiskuje razvoj dramskih trenutaka koji da se slobodno puste mogli bi dodatno istražiti nove putove radnje. No, možda nam se to tek čini, ipak smo pogledali samo prve tri dostupne epizode.
Ova sezona donosi priču gdje se June (Elisabeth Moss) dublje uvlači u Otpor nakon što je odlučila poslati svoju bebu u Kanadu s kolegicom Emily (Alexis Bledel) u nadi da će na kraju spasiti svoju drugu kćer koja je još uvijek zaglavljena u Gileadu. U međuvremenu, Serena (Yvonne Strahovski) čini sve što je u njenoj moći da se u potpunosti ne raspline nakon što joj pomogne. Dijete brzo postaje politička točka oko koje se formira sezona, a Moss i Strahovski pronalaze trenutke gdje god mogu da prikažu svoje nezadovoljstvo likova. No, u ove prve tri epizode priča je pomalo zaglavljena u ponavljajućoj petlji. Ti trenuci su se već dešavali u prijašnjoj sezoni i nadamo se da će se isto tako uspješno riješiti.
June, na primjer, gotovo odmah završava tamo odakle je došla, iako u drugoj kući pod novim zapovjednikom (učinkovito uznemirujući Bradley Whitford). Njezin suprug Luke (OT Fagbenle) dijeli roditeljske dužnosti za svoju bebu u Kanadi s Moirom (Samira Wiley), ali uglavnom je uzaludno bijesan. Zapovjednik Waterford (Joseph Fiennes) nastavlja rasipati svoje neodobravanje i tlačenje žena oko sebe dok Serena skoro da uživa u nemirnoj tjeskobi. Čak je i Aunt Lydia (Ann Dowd), koju je Emily zlobno izbola na putu iz zemlje, postavljena na svoje staro mjesto. Direktor fotografije, Reed Morano, sada je već napravio okvir izraza i lica krupnih kadrova posebno onoga Elisabeth Moss da pomalo i taj izraz lica gubi utjecaj koji je imao. Pomalo je sve poznato. No, i dalje prilično dobro i jako nas zanima u kojem smjeru će priča dalje ići – i stilskom i onom dramskom.
