Žene se osjećaju prazno zbog svog nevidljivog rada

Nevidljivi je rad benigan način za opisati popis zadataka koje žene moraju obaviti kako bi život ostalim članovima njihove obitelji tekao normalno. Bez obzira na onaj "pravi, plaćeni posao" i pokušaje ukidanja "rodnih uloga" u odgoju djece, većina žena svugdje na svijetu na sebe preuzima većinu zadataka vezanih za zajednicu od onih jednostavnih kao npr. isprazniti perilicu suđa do onih važnih i stresnih kao npr. odabrati dadilju. I dok one manje ili više uspješno žongliraju tim nezavidnim popisom obaveza, nedavno je prvi put provedeno istraživanje kako to utječe na njihovo raspoloženje i mentalno zdravlje.

Istraživanje je provedeno isključivo među ženama koje imaju partnere, ali je bez obzira na to njih 90% odgovorilo da preuzimaju potpunu odgovornost organizacije rasporeda svih članova obitelji, a njih 70% da dodjeljuju i obavljaju većinu sitnih kućnih zadataka, od traženja određenog para čarapa do razvoženja djece na aktivnosti poslije škole.

I, kako se žene zbog svega toga osjećaju?

Budući da je to prvo ovakvo istraživanje, ne postoji neka grupa rezultata s kojima bi se ovi mogli usporediti, međutim očita je korelacija između apsolutne odgovornosti koju žene preuzimaju na sebe i njihovim općenitim nezadovoljstvom. Većina je žena taj osjećaj nezadovoljstva usporedila s tim da se, kad obave sve obaveze, osjećaju prazno i nemotivirano. Također, kada preuzimaju sve obaveze na sebe žene to potajno zamjeraju svojim partnerima pa je i zadovoljstvo vezom, kao i razina intimnosti, manja u takvim odnosima. Ipak, nije pronađena poveznica između osjećaja odgovornosti za sve što se događa u kućanstvu i ozbiljnijih mentalnih poremećaja i depresije. Uostalom, ko ima vremena za depresiju nakon posla, kuhanja ručka, roditeljskog sastanka, i razvoženja na karate i dramsku?