Celebrity

FOTO: Ljepotica i Predator

Autor: Žene.ba
FOTO: Ljepotica i Predator

Reporterka Slobodne Dalmacije skočila s broda u more i tad je naišao - on! Evo kako je izgledao njezin susret s mrcinom

Na Crvenom moru u Egiptu, na brodu Marine Fleeta Al Farouk II, od 19. do 26. svibnja održalo se prestižno natjecanje u podvodnoj fotografiji Mares Underwater Photo Marathon Masters, u kojemu je sudjelovalo jedanaest pobjednika prethodno održanoga online natjecanja Šestog Underwater Photo Marathona, prenosi Slobodna Dalmacija.

Ova natjecanja svake godine organizira zagrebački ronilački klub "Roniti se mora", a po broju natjecatelja i zemalja čiji fotografi sudjeluju ono je "doguralo" u sam svjetski vrh.

Tako su se u ovoj egipatskoj "družini" Hrvata, Talijana, Španjolaca i Slovenaca našli vrhunski podvodni fotografi, a k tome i vrlo iskusni ronioci, sposobni za zahtjevne zarone uz jake morske struje i ponekad nepredvidive uvjete.

Iako je samo natjecanje predstavljalo ogroman izazov za sve nas, a ronilačke lokacije bile su više nego vrhunske, ono što je kod svakoga od nas izazvalo pravo oduševljenje bio je zadnji, nenatjecateljski dan, kad je brod zaplovio prema koraljnome grebenu lokalno nazvanom Sha'ab Abu Hamra, poznatijem kao Elphinstone Reef, na otvorenome moru dvanaest kilometara istočno od ljetovališta Marsa Alam.

Elphinstone Reef jedna je od najuzbudljivijih svjetskih ronilačkih lokacija, ne samo zbog šarenih koralja i raznobojnih riba, već i zbog mogućeg susreta s onim "nešto većim" vrstama: dupinima i barakudama, a posebice morskim psima. Nekoliko je vrsta morskih pasa koji se često susreću na ovoj lokaciji, ali gotovo sigurno naiđu trupan oblokrilac (Oceanic whitetip shark poznatiji kao Longimanus) i morski pas čekićar ili mlat (Hammerhead) koji je nešto sramežljiviji i drži se većih dubina.

Ova lokacija jedno je od rijetkih mjesta gdje se ronioci mogu naći oči u oči s ovim pomalo zastrašujućim, ali prekrasnim stvorenjima. Koliko god ove dvije vrste izgledaju opasno, one su se našle na listi ugroženih vrsta i iako su nekad bile brojne u većini toplih otvorenih mora i oceana, a Longimanus je znao zalutati i u Sredozemno more, pa čak i u Jadran, danas ih je, ponajviše zbog prekomjernog izlova, sve manje.

Zbog toga je naše uzbuđenje bilo veliko. Iako nikome od nas susret s Longimanusom nije bio stran i svi smo već ronili na ovoj ili sličnim lokacijama, ovaj je zaron za nas bio "čisti adrenalin". Ne toliko zbog činjenice da ronimo s morskim psima, jer napadi ovih vrsta izuzetno su rijetki, a na ronioce gotovo i nisu zabilježeni, već zbog jakih struja koje na ovome mjestu često mijenjaju smjer i potrebno je imati dobre mišiće te kondiciju kako bi se ostalo na željenome mjestu.

U protivnom, nađeš se na otvorenome moru nošen strujom i valovima, s ograničenom količinom zraka u boci, a to nikako ne želiš. Ima i tome lijeka; budne oči voditelja ronjenja i okretni Egipćani koji vješto upravljaju gumenjacima i skupljaju ronioce koji su završili s ronjenjem i ispalili svoje bove.

Ali sigurnosti nikad dosta, pa smo se u trenucima umora i jače struje hvatali za konop pod brodom, pazeći da ostanemo na dovoljnoj dubini. Jer nije se dobro dugo zadržavati na površini, tad postoji mogućnost pogreške i krive procjene morskoga psa. Iako im ljudi nisu prirodni plijen, silueta na površini može podsjećati na kornjaču, ribu ili neku drugu njegovu hranu. Pa što je sigurno, sigurno je.

Prvi od dva zarona na Elphinstone Reefu bio je za neke više izvidnica i pas se ukazao na samome kraju zarona. Do tad smo uživali na malome platou grebena na šesnaestak metara dubine, prepunom života i riba u vrištećim bojama, prekrasnim koraljima i gorgonijama...

Tek kad smo se već i pomirili s činjenicom da od Longimanusa ništa, vješto oko našega Damira Zuruba, organizatora natjecanja i putovanja te voditelja zarona Ahmeda ugledala su siluetu te prekrasne životinje... Oni koji su imali dovoljno zraka pohitali su prema njemu, a oni koji "malo više troše" izronili su i ukrcali se na gumenjak. Tek tad i mi smo vidjeli onu poznatu peraju koja izranja na površinu.

Drugi zaron bio je nešto bogatijega "ulova". S obzirom na to da je pas bio pod brodom, bilo je dovoljno skočiti u more opremljen aparaturom i čekati pravi trenutak za fotografiju. Tako je i bilo. Prva slika nakon skoka u more bila je velika "mrcina", praćena malim crnobijelim ribama pilotima, koja se poput velikog Mercedesova znaka približava prema nama. Jedva da sam i podesila fleševe te kameru, već je radio sljedeći krug.

Ovo je radoznala vrsta i rado dođe u blizinu ronioca, ali isto tako ih i nezainteresirano zaobiđe praveći novi krug. Ipak, potrebno je znati ponešto o ponašanju ovih pasa kako bi se izbjegao potencijalni problem i mogućnost da te zamijene za hranu. Hranjenje ovih životinja, naravno, strogo je zabranjeno, također i bilo kakvo diranje, a preporučljivo je i držanje u grupi bez velikog "perajanja" po površini.

Struja je pod brodom, kako nam je i rečeno prije zarona, bila dosta jaka, pa smo se poput grozda zakačili na uže i čekali povremene prolaske psa. Oni malo jači puštali su se na nešto duže vremenske periode, a oni malo slabijih mišića u nogama, prema svojim mogućnostima zaperajali bi ususret ribi i vraćali se natrag u sigurnu zonu.

Tri psa pozirala su na ovom zaronu i gotovo svatko od nas bio je nagrađen prekrasnim fotografijama i lijepom uspomenom: na okretnu veličanstvenu životinju, nekad moćnog predatora, a danas, nažalost, ugroženu vrstu...

Jutarji.hr