Počeo se povezivati s Marie Kondo i organizovanjem prostora, što je često nešto što osjećamo da „moramo“ uraditi, pa hodanje kroz dom i stalno preispitivanje da li nam neki predmet „budi radost“ i samim tim zaslužuje da ostane, može postati naporan zadatak ispunjen emotivnim pritiskom.
Možda je zato vrijeme da ponovo vratimo vrijednost toj riječi i zapitamo se ne bi li radost trebala zauzimati važnije mjesto među stvarima koje očekujemo od svojih enterijera. Često govorimo o udobnosti, spokoju i sofisticiranosti, zar ne bismo trebali tražiti i radost, posebno kada znamo da postoji povezanost između prostora u kojem živimo i našeg mentalnog zdravlja? Opći zaključak je jasan: da. „Radostan enterijer je nešto na šta se često pozivam“, kaže Olivia Outred, dok Brandon Schubert potvrđuje: „Radost je sjajna stvar koju treba unijeti u prostor.“
Da pojasnimo, ovdje govorimo o enterijerima koji će aktivno donositi osjećaj radosti, a ne samo o pronalaženju radosti tokom samog procesa uređenja iako i to, naravno, postoji. Za pravi dopaminski užitak, različiti psiholozi imaju svoje prijedloge: dobro prirodno osvjetljenje, tople i vedre boje poput žute i ružičaste, raznovrsne teksture te davanje prednosti zaobljenim oblicima u odnosu na stroge ravne linije.
Olivia, uz napomenu da „radost za svakoga može značiti nešto drugačije“, slaže se sa žutom bojom, „to je boja inspiracije, svjetlosti, sunca i radosti“. Dodaje da za nju ta riječ podrazumijeva i „neke užitke koji su pretjerani i dodatni, poput glamuroznih kolica za piće, izuzetne stolice presvučene najljepšom tkaninom ili mramornog pomoćnog stolića“. Tome bismo mogli dodati i ukrase, volane, rese i detalje koji govore o nepotrebnom, ali predivnom luksuzu.
Lucy Hammond Giles iz studija Sibyl Colefax & John Fowler smatra da se ne treba „bojati stvari u vlastitom domu koje vas čine sretnima ili vam izmame osmijeh“. Brandon Schubert dodaje: „Radost je zapravo igra, maštovitost, zabava i upravo suprotno od pridržavanja strogih pravila.“ Jonathan Adler zaključuje: „Ne postoji nešto poput osjećaja krivnje zbog uživanja. Volite ono što volite bez izvinjavanja… nikada ne možete imati previše životne radosti.“
Mogli bismo ovdje završiti, jer možda zaista želite živjeti u jarko žutoj sobi s ružičastom sofom, mnoštvom uzoraka, zaobljenim detaljima i dozom kiča ili u prostoru bez pravila ispunjenom stvarima koje najviše volite. Ali, imajući na umu pojam „toksične pozitivnosti“, Lucy ističe da radost možda ne treba uvijek biti glasna: „Suptilnost je ključna“, kaže ona, naglašavajući razliku između duhovitosti i pretjerivanja.
Brandon preporučuje da o radosti u enterijeru razmišljamo poput šećera u pečenju: „Ukusan je i bez njega bi bilo teško napraviti dobre deserte. Ali ako se cijeli kolač ne zasniva na dobroj tehnici, rezultat će biti nejestiv, bez obzira na količinu šećera.“ Tehnika je, prema njegovim riječima, ključna ravnoteža. Olivia dodaje: „Kada su funkcije prostorije završene kada prostor odgovara potrebama, kada funkcioniše i kada je ergonomski tada volim unijeti radost u prostor.“
Postoje i drugačiji primjeri enterijera koje možemo pogledati. Brandon izdvaja futurističku kuhinju koju je Jermaine Gallacher nedavno objavio na Instagramu: „Krivudave linije i zabava, zasnovani na mijenjanju poznatih principa oblika i prostora“, kaže on. Te obline se uklapaju u ranije spomenute preporuke psihologa, iako sama boja nije intenzivna, a velika količina nehrđajućeg čelika ne može se opisati kao topla.
Brandon ne spominje vlastite projekte, ali trenutno u svom stanu koji renovira postavlja zidove obložene somotom, čime naglašava važnost teksture. Olivia pak spominje Muzej Sir Johna Soanea u Lincoln’s Inn Fieldsu: „Salon na spratu ima žuto obojene ukrasne lajsne, zbog čega prostor djeluje kao da je okupan sunčevom svjetlošću.“
Žute zavjese postižu isti efekat, kaže ona, kao i žuta sofa „imate osjećaj kao da sjedite u zagrljaju sunčeve svjetlosti, čak i kada vanjski svijet ne odražava taj osjećaj“. Tu možemo spomenuti i kuću Bridie Hall, sa zidom žutih polica u nijansi Farrow & Ball „Babouche“, kao i predivnu žutu trpezariju Lucy Hammond Giles u nijansi Farrow & Ball „India Yellow“, upotpunjenu ručno oslikanim stropom poput pergole. Cijeli prostor djeluje