Glumica i humanitarka

Audrey Hepburn i dalje važi za jednu od najljepših žena, ali na sebi je željela promijeniti sve

Autor: Žene.ba
Foto: X
Bezvremenska ljepota, prirodna gracioznost, izražajne tamne oči i osmijeh koji je očaravao na velikom platnu - sve su to elementi koji čine Audrey Hepburn ikonom holivudske i modne scene. Ono što je posebno impresivno jeste činjenica da je iza sebe ostavila besprijekoran ugled, bez ijednog skandala ili kontroverze. I dan danas, interes za njezinim životom ne jenjava.

Audrey Hepburn nije bila samo "plašljiva srna" kako ju neki percipiraju. Na početku svoje holivudske karijere, osvojila je prestižne nagrade poput Oscara i Tonyja, dok su joj Emmy i Grammy dodijeljeni posthumno. No, njen doprinos nije stao samo na filmskom platnu.

Kao ambasadorica UNICEF-a, Hepburn je putujući po Africi i Aziji pokazala svoju odlučnost i snagu. Borila se za prava neprivilegovane djece, zagovarajući pristup hrani, vodi i sigurnom domu. Njen predan humanitarni rad nije prošao nezapaženo - 1992. godine dobila je najviše američko civilno odlikovanje, Medalju slobode, od strane tadašnjeg američkog predsjednika Georgea H.W. Busha.

Kroz sve aspekte svog života, Audrey Hepburn je pokazala nevjerovatnu snagu, odlučnost i srčanost, ostavljajući neizbrisiv trag kako na filmskom platnu tako i u srcima ljudi.

Rođena 4. maja 1929. u Bruxellesu, Audrey Hepburn proslavila se kao ikona mode, utjelovljenje vizije Huberta Givenchyja te bliska prijateljica i muza Ralpha Laurena. Njen modni stil i danas oduševljava, a mnogi ga pokušavaju kopirati. Baletanke su bile njezina omiljena obuća, a marama oko vrata i jednostavne veste bile su dio njezinog ležernog stila izvan seta. No, najpoznatiji modni trenutak dolazi iz filma "Doručak kod Tiffanyja", kada njezin lik, Holly Golightly, okrene leđa kameri ispred draguljarnice Tiffany. Izrez na haljini u obliku lađe i raskošna ogrlica krupnih perli postali su kultni detalji koje pamte svi koji su gledali film.

Nakon uloge Holly Golightly, Audrey Hepburn potvrdila je svoj zvjezdani status, započet s filmom "Praznik u Rimu" 1953. godine. Postala je ikona stila, a njen lik jedan je od najprepoznatljivijih u filmskoj historiji. Osim "Doručka kod Tiffanyja", glumila je u filmovima poput "Sabrina", "Smiješno lice", "Šarada" te je ostvarila jednu od najupečatljivijih rola u filmu "Rat i mir", gdje je tumačila ulogu Nataše Rostove. Hepburn je pronašla sličnosti između svoje biografije i Natašine priče, dodajući dubinu i osobnost toj ikoničnoj ulozi.

Rođena u povlaštenoj porodici, Audrey Hepburn potiče iz nizozemske plemićke porodice Elle van Heemstra i britanskog bankara Josepha Victora Anthonyja Rustona. Otac joj je, dodavši prezime Hepburn, vjerovao da potiče od engleskog plemića Jamesa Hepburna, četvrtog grofa od Bothwella. Unatoč ovom plemićkom naslijeđu, njen je otac bio sklon avanturama i uživanju u životu, dok je majka bila stroga. Audrey je bila bliska s ocem, no njen je svijet naglo promijenjen kad je on napustio porodicu kako bi se vratio u London zbog privrženosti Britanskoj uniji fašista.

Ovaj rani gubitak oca ostavio je dubok trag u Audreyinom životu, što je kasnije opisala kao najveću traumu. Njeno djetinjstvo obilježeno je i teškim trenucima tokom Drugog svjetskog rata, uključujući glad u Nizozemskoj za vrijeme njemačke okupacije. Audrey je patila od neuhranjenosti, anemije i problema s plućima i metabolizmom. Bez grijanja, provodila je dane u krevetu noseći svu odjeću kako bi se ugrijala.

Unatoč izazovima, Audrey je pronašla utočište u baletu, koji je oduševio još kao djevojčicu. Nakon rata nastavila je pohađati  časove baleta i postala učenica Sonije Gaskell, vodeće nizozemske plesne pedagoginje. Ova strast prema plesu omogućila joj je stipendiju za baletnu školu u Londonu, ali su joj tamo rekli da je previsoka za profesionalnu balerinu.

Mogla se nadati manjim ulogama u mjuziklima, ali ne i toliko željenom profesionalnom baletnom angažmanu. Neko bi očajavao da se našao na njenom mjestu, ali ne i Audrey Hepburn. Koliko god joj bilo teško, od nečega se moralo živjeti i brinuti se za majku, te se pragmatično okrenula glumi. Krajem 40-ih godina dobila je malu ulogu u filmu "Nizozemski u sedam lekcija". Uslijedila je sporedna uloga u filmu "Monte Carlo Baby"- snimalo se u Monacu gdje ju je zapazila legendarna francuska književnica Colette i 1951. i angažovala je za glavnu ulogu u broadwayskoj predstavi "Gigi". Tekst predstave napisala je Anita Loos na temelju romana Colette iz 1944. godine. Audrey je, svjesna prilike kakva se rijetko pruža, briljirala.

Otkako je 20. januara 1993., u 64. godini, podlegla karcinomu crijeva u švicarskom mjestu Tolochenazu, snimljeno je nekoliko dokumentaraca o njenom životu, no to je bio prvi napravljen uz pristanak i doprinos njene porodice. Ono što je možda najmagičnije u cijelom filmu je činjenica da je sama glumica naratorica filma, od početka do kraja. Kreatori dokumentarca to su postigli zahvaljujući nevjerovatnom otkriću. Naime, došli su do tonskog zapisa glumičine ispovijesti pohranjene na kasetama što ih je snimio američki novinar koji je napisao iscrpan članak o glumici za US Weekly i intervjuisao je satima.

Na kasetama o sebi doista govori Audrey Hepburn. Ispričala je kako je bila "povučena u šoubiznis", opisuje "spontani pobačaj koji je uništio" i "traumatične razvode". Također iskreno je progovorila i o svojim nesigurnostima: "želji da ima manja stopala, manji nos, da ima plavu kosu... da promijeni sve".

Zapanjujuća izjava navodi na pomisao da joj život nije bio bajan, koliko god bila uspješna na filmu. To se posebno odnosi na njen privatni život.

Audrey Hepburn je imala turbulentan ljubavni život. Prva poznata veza bila je s engleskim industrijalcem Jamesom Hansonom, kojeg je upoznala dok je živjela u Londonu. Iako je bio iskreno zaljubljen u Audrey i uspio ju je zaprositi, njih dvoje se nikada nisu vjenčali. Audrey je prekinula vezu kad je osjetila da su se udaljili zbog poslovnih obaveza ili drugih razloga. Vjenčanicu koju je trebala nositi poklonila je talijanskom paru koji ju je godinama čuvao.

Zatim se zaljubila u američkog glumca i režisera Mela Ferrera dok je pripremala predstavu "Ondine" na Broadwayu početkom 50-ih godina. Vjenčali su se 1954. godine i imali su sina Seana. Međutim, brak je počeo pucati zbog Ferrerove ljubomore prema Audreyinom uspjehu te su se počele širiti glasine o njegovim preljubama. Nakon 14 godina braka, razveli su se 1968. godine.

Nakon razvoda, Audrey se udala za talijanskog psihologa Andreu Dottija, kojeg je upoznala na krstarenju Mediteranom iste godine kad se razvela od prvog supruga. Vjenčali su se 1969. godine, a Audrey se preselila u Rim. Imali su sina Lucu, ali i ovaj brak bio je pun izazova. Dotti je bio poznat po preljubničkim aferama, što je na kraju dovelo do njihovog razvoda 1982. godine.

O svom drugom razvodu Audrey je rekla: "Doktori su sjajni sa svojim pacijentima, ali se nikada ne žele brinuti za svoje porodice." Ovaj citat oslikava njezino iskustvo s Dottijem koji je bio poznat kao serijski preljubnik.

Tada je obećala sebi da se više neće udavati, zbog toga vezu s nizozemskim glumcem Robertom Woldersom, bivšim suprugom britanske glumice Merle Oberon, nikad nije ozvaničila. Upoznala ga je 1980. preko zajedničkih prijatelja dok je još bila u braku s Dottijem.

"Bili smo spremni jedno za drugo... Da smo se slučajno sreli u ranijoj fazi, možda ne bismo zajedno došli do otkrića koja smo pronašli. Došli smo jedno drugome u fazi života kada smo oboje bili zreliji", otkrio je njen partner za People. Naposljetku joj je pružio toliko željenu ljubav i ostao uz nju do kraja.

© Copyright 2005. - 2024. Radio M Media Group.
Sva prava zadržana.
Dizajn i programiranje: Lampa.ba