Bh. glumica Alisa Čajić: "Volim tekstove koji se ne izvinjavaju što su ovdje napisani“

Praizvedba ovog savremenog domaćeg teksta zatvara sezonu 2024/25 u kojoj je Narodno pozorište Sarajevo jasno artikulisalo podršku domaćoj drami, ali i estetskim istraživanjima koja zadiru dublje od klasične naracije.

U podjeli koja uključuje više od deset glumačkih imena, Alisa Čajić igra kompleksnu strukturu uloga koje nisu ni pojedinačne ni linearne – nego raspršene, glasovne, često svedene na stanja, fragmente i unutrašnje dijaloge.

“To me vratilo u vrijeme Akademije – kada se radilo s pojmovima, stanjima, ritmovima, a ne s imenima likova. Takav glumački zadatak traži potpunu prisutnost, jer moraš neprekidno tražiti preciznost u apstrakciji, a da ne izgubiš emotivni kontinuitet", govori Čajić za Žene.ba.

Gdje počinje bolest, a prestaje gluma?

Uloga koju tumači obuhvata bolesnicu, misli, Bahru, dijete, komšinicu – figure koje se transformišu u tišini i u pokretu. Ipak, među njima, ističe se jedno emotivno uporište.

“Uloga majke, iako kratka, imala je emocionalnu dubinu. Nije je bilo mnogo, ali je ostavila snažan trag. Igra pacijentice me također pomjerila – u tom procesu sam radila s vlastitim granicama", 
Na pitanje o iskustvu rada s režiserkom Ivom Milošević, odgovara bez zadrške:

“Proces je bio vođen precizno, ali bez rigidnosti. Iva je došla s jasnim pogledom na tekst, ali i sa željom da čuje nas. Rad s njom je bio inspirativan i otvoren. Nisam to doživjela kao vođenje, više kao partnerski dijalog.”

Predstava otvara i pitanje odnosa domaćeg pozorišta prema domaćim piscima – da li je važno da teatar njeguje tekstove koji nastaju iz lokalnog konteksta, bez težnje da se prilagode širem tržištu?

“Volim kada igram tekst živog autora. Kada ga mogu pozvati, pitati nešto, razumjeti njegove namjere. To mijenja sve. Sviđa mi se što Narodno pozorište daje prostor takvim tekstovima – tekstovima koji se ne izvinjavaju što su ovdje napisani.”

Drama bez sigurnih tačaka

U ansamblu predstave učestvuju glumci različitih generacija, što je, kako kaže, donijelo specifičnu dinamiku.

“Ta raznolikost se osjetila kao bogatstvo. Nismo djelovali kao da smo iz različitih svjetova – naprotiv, osjećala se povezanost i međusobno povjerenje. I mislim da će publika to prepoznati.”

Ono što predstava ostavlja nije konačan sud, već misaoni otisak koji se mijenja sa svakim izvođenjem. Nije važno šta publika čuje, nego šta u njoj odjekne dan poslije.

“Ima replika koju sam jučer na probi čula. Jedna mi se posebno izdvaja – da bi svi, kad bi mogli govoriti, rekli da ovdje ništa nema smisla, a ja mislim da treba doći na predstavu da bi možda pronašli smisao u besmislu.”

Predstava Na slovo F ponovo je izvedena 9. jula u Narodnom pozorištu Sarajevo, a i ovog puta oduševila je publiku snažnom pričom i autentičnim izvedbama. Zbog velikog interesovanja najavljena su nova prikazivanja u narednom periodu.

"Znam da je juli, da je vruće i da su godišnji odmori, ali pozorište se ne odmara. I to je dobro, jer na sceni se dešava nešto što vrijedi gledati,” poručila je Čajić u razgovoru za naš medij.