Borbe za ženska prava: Šta biste rekli da vašoj djevojčici neko hoće da zašije genetalije?

Zapadni svijet je počeo da se guši parolama borbe za ženska prava, a naravno, ko će iskoristiti talas nego kompanije i marketinške ustanove? Tako se, takozvano, osnaživanje žena pretvorilo u čistu prodaju – kupi opsjenu. I tako feministkinje sa Zapada često okreću glavu ka svom zalasku sunca. A negdje tamo, malo istočnije, ono izlazi drugačije.

Danas, od sinoć otkad ste legli da spavate, preko osam hiljada afričkih djevojčica, bez prava glasa, pustilo je glas bola. Od sinoć, otkad ste legli da spavate, više od osam hiljada djevojčica je bilo obrezano.

Žensko obrezivanje je termin koji se možda i nepravedno upotrebljava, jer navodi na ideju da su postupak, kao i posljedice, slični muškom obrezivanju. To ipak, ni izdaleka, nije slučaj. Procedura kojoj se podvrgavaju djevojčice u dvadeset i osam afričkih zemalja, ali i nekim zemljama Bliskog Istoka, poput Egipta ili Saudijske Arabije i Azije, iz kulturnih razloga i tradicija dugih stotinama godina, bilo bi prikladnije nazvati – rezanjem, piše lolamagazin.com.

Iako se širenjem obrazovanja podiže i svijest stanovništva, izbor je često nemoguća stvar. U polovini od godišnjih 150 miliona slučajeva rezanje ili zašivanje dijelova ženskih genitalija, koji ostavljaju samo sićušni otvor dovoljan za mokrenje, izvrši se prije djetetove pete godine.

To za sobom, pored strahovitog bola u toku samog čina, nosi i mogućnost infekcija i raznih bolesti, naročito u selima u kojima se koriste nesterilizovani oštri predmeti. Od noža, preko žileta do običnog stakla. Da bi se udala. Da selo ne bi ogovaralo. A mora da se uda. A ko će je htjeti ako nije obrezana? A ako se ne uda, nema krava i buradi piva. Nema zemlje.

Nema škole za sinove. A sinovi su svetinja. Muškarci su svetinja. Za njihovu ruku. Da budu čiste. Da budu vjerne. Jer niti jedna neće poželjeti seks sa drugim muškarcem nikada. Niti jedna neće poželjeti seks ni sa kim. Jer je to samo bol i mučenje. Baš kao i porođaj, koji često zahtijeva rasijecanje da bi beba mogla da izađe van.

U nekim zemljama sa obredom se ipak čeka do prve trudnoće, što je mnogo bolja opcija, ako ovdje možemo govoriti o boljim opcijama. Ali pravi razlog zašto je to dobro, jeste što djevojčice – jer one su i dalje djevojčice, tamo gdje prva trudnoća znači tek petnaest godina – mogu da se pobune.