Davorin Popović: Glas koji je voljela Jugoslavija, a Sarajevo nikada nije preboljelo

Njegovo ime i nadimak "Dačo", a posebno titula "Pjevač", ostali su sinonim za emotivnost, karizmu i muzički izraz jedne epohe.

Odrastao je u srcu Sarajeva, u ambijentu koji je sjedinjavao duh boemštine, sporta i umjetnosti. U mladosti se bavio košarkom, igrajući za KK Bosnu, a blisko prijateljstvo s Mirzom Delibašićem obilježilo je njegov život i svakodnevicu.

Muzičku karijeru započeo je početkom šezdesetih godina, kada se pridružio grupi Indexi. Kao glavni vokal benda, svojim glasom i interpretacijom dao je poseban pečat pjesmama koje su obilježile generacije. Indexi su postali jedan od najvažnijih sastava tzv. sarajevske pop-rock škole, poznati po spoju progresivnog rocka, šlagera i bosanskog melosa.

Hitovi poput „Jutro će promeniti sve“, „Sve ove godine“, „Jutro u gradu“, „Balada“ i legendarna „Bacila je sve niz rijeku“ postali su evergreeni – pjesme koje se i danas slušaju, pjevaju i osjećaju.

Paralelno s radom u Indexima, Davorin je gradio i solo karijeru. Objavio je albume Svaka je ljubav ista (osim one prave) (1976) i S tobom dijelim sve (1984), kroz koje je dodatno iskazao širinu svog muzičkog izraza.

Poseban trenutak njegove karijere bio je nastup na Eurosongu 1995. godine, kada je, u ime ratom pogođene Bosne i Hercegovine, izveo pjesmu „Dvadeset prvi vijek“. Njegov nastup bio je više od muzike – bio je poruka istrajnosti, ponosa i umjetničkog dostojanstva u najtežim vremenima.

Davorinov glas bio je topao, prepoznatljiv, pun emocije i često obojen blagošću i sjetom. Publika ga nije doživljavala samo kao pjevača – on je bio glas njihovih života, trenutaka sreće, tuge, ljubavi i nade.

Preminuo je 18. juna 2001. godine u Sarajevu, nakon teške bolesti, u 54. godini života. Sahranjen je u Aleji velikana na groblju Bare, među onima koji su obilježili kulturni i društveni život Bosne i Hercegovine.

Davorin Popović ostaje upamćen kao simbol Sarajeva, umjetnik koji je pjesmom zabilježio duh jednog vremena. Njegove pjesme i danas žive – kroz radio talase, stare ploče, sjećanja i emocije koje bude u svima koji ih čuju. Za mnoge, on nije bio samo muzičar, već dio lične i zajedničke istorije.