Edita i Enes bez zadrške o filmu "TESTOSTEROR made in Balkan": Djeca danas žele biti TikTokeri

Kroz prepoznatljiv balkanski humor, film otvara pitanja identiteta, uzora i vrijednosti koje danas dominiraju, posebno među mladima.

U razgovoru za portal Žene.ba, producenti Enes Kaltak i Edita Džehverović otkrili su kako je nastajao ovaj projekat, šta ih je inspirisalo, ali i kakvu poruku žele poslati publici.

Njihova priča otkriva koliko je zapravo tanka linija između satire i realnosti koju danas živimo. 

Kako je nastala ideja za film „TESTOSTEROR made in Balkan“?

Enes Kaltak: Ideja je nastala spontano, kroz svakodnevne razgovore. Sjedeći na Koševskom brdu sa rediteljem Enverom Puškom, počeli smo komentarisati situaciju u Sarajevu i sadržaje koje svakodnevno gledamo na društvenim mrežama. Kroz šalu smo analizirali te pojave, a onda smo, korak po korak, došli na ideju da napravimo film koji će prikazati Sarajevo u jednom realnijem svjetlu. Nije to bila odluka preko noći – ideja je sazrijevala, a Enver je kasnije napisao scenarij koji smo pretočili u film.

Sarajevo kao “grad lažnog sjaja i brzog novca” stoji u samoj srži — koliko vam je
bilo važno da upravo ovaj grad bude centralni lik priče?

Enes Kaltak: Sarajevo jeste važan dio filma i grad koji najviše volim, ali priča nije ograničena samo na njega. Film se zove "Testosteror made in Balkan" s razlogom – jer govori o cijelom regionu. Ono što se dešava u Sarajevu, dešava se i u Beogradu, Zagrebu i širom Balkana. Snimali smo ovdje prvenstveno zbog produkcijskih mogućnosti, jer smo film finansirali sami, bez podrške institucija i fondova, pa smo morali biti racionalni s budžetom. Ipak, iako je Sarajevo vizuelno prisutno, poruka filma je mnogo šira.

Koliko je teško filmski prikazati generaciju koja živi između stvarnog života i digitalnog svijeta oblikovanog društvenim mrežama?

Enes Kaltak: Društvene mreže su danas sastavni dio života i to je nešto što ne možemo ignorisati. Međutim, kroz film smo htjeli pokazati koliko smo se u svemu tome izgubili. Danas djeca često žele postati TikTokeri ili YouTuberi, što dovoljno govori o promjeni vrijednosti. Kroz humor, na jedan sarajevski način, pokušali smo prikazati koliko smo se udaljili od nekih osnovnih stvari i koliko je taj svijet, iako zabavan, često površan.

Da li ste tokom razvoja scenarija imali osjećaj da fikcija zapravo prestaje biti fikcija i
počinje ličiti na svakodnevicu?

Enes Kaltak: Tokom rada na filmu često smo imali osjećaj da fikcija prestaje biti fikcija. Sve što smo prikazivali već postoji oko nas. Ljudi danas žive kroz filtere, predstavljaju se drugačije nego što jesu, i to postaje nova realnost. U filmu smo pokušali ogoliti taj fenomen i prikazati ga bez uljepšavanja.

Kako se Edita Džehverović vidi u ovom projektu?

Edita Džehverović: Nalazim se i sama u tom javnom prostoru društvenih mreža i svjesna sam koliko su TikTok i Instagram postali dio naše svakodnevice. Upravo zato mi je ova priča bila posebno zanimljiva – jer pokazuje koliko smo se kao društvo promijenili i koliko smo, na neki način, otišli predaleko. Moramo ići ukorak s vremenom, ali smo se negdje usput i pogubili. Film to prikazuje na jedan duhovit, ali iskren način, bez namjere da bilo koga ismijava, nego da realno pokaže gdje se danas nalazimo. To je bio glavni razlog zašto sam odlučila biti dio ovog projekta.

Koliko su TikTok, YouTube i sav taj digitalni sadržaj utjecali na način na koji ste
gradili priču filma?

Enes Kaltak: TikTok, YouTube i Instagram nisu samo inspiracija – oni su srž priče. Film prikazuje svakodnevni život i likove koji su direktno oblikovani tim platformama. Fokus nije na idealiziranim profesijama, nego na običnim ljudima koji traže pažnju i priznanje u digitalnom prostoru. Tako pokazujemo kakav utjecaj ti sadržaji imaju na društvo, posebno na mlađe generacije.

Šta biste izdvojili kao najveći izazov tokom same realizacije filma?

Enes Kaltak: Najveći izazov bio je pronaći pravu glumačku ekipu. Željeli smo autentičnost, pa smo angažovali i veliki broj ljudi koji se prvi put pojavljuju na filmu. Profesionalni glumci često imaju određenu izražajnost i stil, dok smo mi tražili sirovost i prirodnost. Ovi ljudi nisu morali glumiti – oni su samo trebali biti ono što jesu, i upravo to je filmu dalo posebnu uvjerljivost.

Šta očekujete da publika “ponese” iz filma — emociju, nelagodu ili možda prepoznavanje vlastite realnosti?

Enes Kaltak: Volio bih da publika izađe iz kina s pitanjima. Da se zapitaju kome danas dajemo pažnju i ko su naši uzori. Da li su to ljudi koji nešto stvaraju i postižu ili oni koji su popularni na društvenim mrežama. Film ne nameće odgovore, ali otvara prostor za razmišljanje o tome šta zapravo cijenimo.

Kada je riječ o pjesmi, da li ste je od početka doživljavali kao dio filmske priče ili kao
nešto što može samostalno živjeti i van filma?

Enes Kaltak: Pjesma iz filma može funkcionisati i samostalno, ali je od početka zamišljena kao dio cjeline. Odlično se uklopila u atmosferu i ritam filma, donoseći dodatnu energiju. Na prvo slušanje ulazi u uho i prati dinamiku priče, što nam je bilo važno.

„Testosteror Made in Balkan“ tako ostaje film koji ne uljepšava stvarnost, nego je prikazuje onakvom kakva jeste – ponekad smiješnom, ponekad surovom, ali uvijek prepoznatljivom.