Nakon toga je angažovao tekstopisca Will Jenningsa, koji je napisao stihove iz perspektive starije osobe koja se prisjeća davne ljubavi.
Jennings je izjavio da ga je nadahnuo susret sa ženom starom više od stotinu godina, simbol života koji se ipak osjeća vitalnim, baš kao glavna junakinja filma.
Rana odbijanja i sudbinska promjena
Pjesmu je na kraju izvela Celine Dion, iako je pre početka bila skeptična, nije joj se dopala energija pjesme i bila je iscrpljena tog dana.
Uprkos tome, njen suprug i menadžer René Angélil uspio je da je ubijedi da snimi demo verziju.
Ta demo snimka, navodno snimljena samo jednim pokušajem, bila je toliko emociotivna i autentična da je producer Simon Franglen nije mijenjao, postala je glavna verzija pjesme u filmu i na soundtracku.
Reziser James Cameron prvobitno nije želio vokalnu pjesmu na kraju filma, smatrajući da bi to bio komercijalni dodatak.
Globalni uspjeh i nagrade
Objavljena 24. novembra 1997. godine, My heart will go on postala je najveći hit Celine Dion, zadržavši prvo mjesto na listama u više od 25 zemalja. Prodato je više od 18 miliona kopija, čime je pjesma postala drugi najprodavaniji singl ženske solo izvođačice u historiji.
Pjesma je osvojila Oskara za najbolju originalnu pjesmu, Zlatni globus, četiri Grammy nagrade (uključujući Record of the Year i Song of the Year), te je ušla među Songs of the Century prema RIAA i Nacionalnoj fundaciji za umjetnost Wikipedia+1. U 2025. godini, američka Library of Congress uvrstila je pjesmu u National Recording Registry kao kulturno značajan zapis.
Nasljeđe i značenje dla Celine
Za Dion, ova pjesma je predstavljala priliku da bude "povezana s klasikom koji će živjeti zauvijek", kako je sama rekla. Time My heart will go on nije samo soundtrack himna Titanika, već i emotivna kapija u vječnost njene umjetničke ostavštine.