Sunce i njeni cvjetovi: nova knjiga Rupi Kaur potvrđuje da ona nije samo čudo s jednim hitom
Zanimljivo je gledati kako se teško formira individualno mišljenje o popularnim stvarima. Najčešće imamo situaciju volim-mrzim, i to s vrlo izraženim suprotnim polovima emocija. Nije to prvi put, ni blizu tome, ali je rijetko u svijetu poezije. Razlog je jednostavan: stihovi su na marginama kulture te se rijetko ukoričuju u bestselere. I u trenutku kada bismo trebali klicati od sreće jer je neka zbirka poezije srušila sve rekorde čitanosti, mi čujemo da to nije “prava poezija”. Druga strana uvjerena je da je Rupi najbolje što se pjesništvu moglo dogoditi.
Ono što je Rupi pokazala svojom prvom knjigom “Mlijeko i med” drugom je zbirkom samo potvrdila – poezija ne poznaje pravila ni granice. Glas duše treperi u tišini i bilo kakva forma izobličit će ga do neprepoznatljivosti. Rupi svoje pjesme formira na sasvim novi način, savršeno shvaćajući da emocije koje želi izraziti nemaju okvira. Naravno, tu je riječ o poznatim stvarima. Ona piše o ljubavi (najčešće neuzvraćenoj), o samoći, o korijenima, o snazi ženskoga bića koju svijet uporno želi zaustaviti u rastu.
Iako njezine dvije knjige dijele mnogo sličnosti, ne možemo govoriti o nedostatku inspiracije. Teme na koje je zbirka podijeljena (venem, padam, puštam korijenje, rastem i cvatem) metafore su za brojna stanja koja žena proživi tijekom svojeg života. Rupi je relativno mlada pa začuđuje koliko je mudrosti uspjela izvući iz svojeg iskustva. To samo pokazuje da su klišeji poput onoga “godine su samo broj”, zapravo čvrste istine, a kako ćemo ih shvatiti, ovisi o nama samima.
Čitate li vijesti (ili samo hodate otvorenih očiju), znate da je žensko pitanje jedna od najvrućih tema. Samo kod nas ratuje se zbog konvencija koje žele zaštiti žene, a tako je i svuda u svijetu. I dok je jedna od trenutačno najpopularnijih serija vrlo mračna “Sluškinjina priča”, ova će nas kanadska pjesnikinja indijskog podrijetla na vrlo nježan način upozoriti na istu stvar. Ljudi su krhka bića i može ih se povrijediti na bezbroj načina. I zato je svaki njezin stih poput majčina dodira koji istodobno potiče i kudi, a sve kako bismo postali ljudi koji paze na ono nevidljivo. Jer nevidljivo ima snažnu moć i upravo ono što je nevidljivo mijenja svijet.
She.hr