Amira Medunjanin, istaknuta bh. muzičarka, čije je ime postalo sinonim za najljepše tonove pažljivo odabranih sevdalinki, svoje muzičko umijeće će još jednom pokazati pred banjalučkom publikom, i to na prvom internacionalnom muzičkom festivalu "Banja Luka Festu", koji će se održati u periodu od 6. do 10. jula na tvrđavi Kastel.
Festival će ugostiti svjetski poznate umjetnike, a već 8. jula Medunjaninova će nastupiti svojom vrhunskom interpretacijom u pratnji Vojvođanskog simfonijskog orkestra te specijalnog gosta na koncertu, pijaniste svjetskog glasa Bojana Zulfikarpašića. Tada će premijerno na Kastelu predstaviti novi album "For him and her", omaž Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić. Njene nastupe krasi posebna emocija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a u intervjuu za "Nezavisne" Medunjaninova govori o emociji koju nose sevdalinke, budućnosti ovog muzičkog žanra, publici te osjećaju povratka na scenu nakon perioda virusa korona.
NN: "Banja Luka Fest" je novi festival koji će za samo nekoliko dana ugostiti neke od najpopularnijih regionalnih zvijezda. Koliko Vam znači poziv da učestvujete na prvom izdanju ovog festivala?
MEDUNJANIN: Da, iskreno, imala sam priliku prije gledati sve umjetnike s ovogodišnjeg festivala. Zaista vrijedi pogledati cijeli program, impresivna lista, od Stefana Milenkovića do Marize. Vidite, godinu i pol dana smo bili zatvoreni i ovo je savršen scenario da se napokon vratimo muzici uživo. Nadam se da ću moći vidjeti bar par koncerata. U svakom slučaju, voljela bih da "Banja Luka Fest" bude manifestacija koja će biti od značaja za cijelu muzičku zajednicu u BiH i regionu u godinama koje dolaze. I da, neophodne su nam ovakva događanja, naročito nakon pandemije. Mislim da će trebati vremena da se sve ponovno postavi na svoje mjesto. Ali, ovo je izvrsna prilika da počnemo sa normalizacijom.
NN: Imaćete priliku da nastupite pred banjalučkom publikom nakon duže pauze. Kakav program Banjalučani mogu da očekuju od Vas ovom prilikom?
MEDUNJANIN: Znate, zbog pandemije sve mi se nekako čini da sam već dugo, dugo odsutna i mislim da mnogi dijele moje mišljenje. Pokušavala sam tokom prethodne godine raditi koliko god je to moguće, s obzirom na tadašnju situaciju s pandemijom. I usprkos svim poteškoćama, snimila sam i objavila album u junu prošle godine. E sad, i ja Vam kažem da je bila duža pauza i čini mi se kao da je prošao cijeli vijek. Za koncert 8. jula mogu najaviti premijerno predstavljanje novog albuma. U decembru prošle godine ostvarila sam saradnju s Vojvođanskim simfonijskim orkestrom i to bi trebalo da bude prvi živi nastup pred publikom, iako smo tada snimili online koncert pred desetak ljudi iz produkcije, i nekoliko pjesama je bilo objavljeno. Ali, ovaj put ćemo banjalučkoj publici predstaviti cijeli program, koji će uključivati i retrospektivu dosadašnjeg rada. Pored nas na sceni pridružit će se i moj prijatelj i vrsni pijanista Bojan Zulfikarpašić s kojim ću izvesti nekoliko pjesama također, tako da ljudi mogu imati na umu, i ja se iskreno nadam, da će to biti jedna duga noć.
NN: Koliko je teško prenijeti emociju sevdalinke na publiku?
MEDUNJANIN: Vrlo često mi postavljaju to pitanje. Naročito strani mediji. A odgovor je u suštini veoma jednostavan i ne odnosi se samo na sevdah. Muzika je jezik ljubavi i nemoguće je zamisliti svijet bez muzike. Pandemija nam je pokazala da i ako bismo i mogli živjeti bez mnogo stvari, bez muzike u životu je čovjeku nemoguće opstati i ostati normalan. I naravno, bez bliskog kontakta s ljudima. Gledajući na sve što se događalo u vrijeme kada je cijeli svijet stao, jasno je da je muzika puno pomogla i meni, a i mnogim drugima da izađemo iz svega ovoga normalni. I jeste, muzika je bila i ostala lijek za dušu. I zaista se radujemo kao mala djeca što ponovno možemo izaći pred ljude i dijeliti emocije kao nekada. I ne, nije teško prenijeti emociju. To zna svako ko je barem jednom volio ili bio voljen.
NN: Jednom prilikom ste rekli: "Sevdah za mene predstavlja slobodu, a život jedino i ima smisla samo kada je čovjek slobodan." Da li je sevdah dovoljno zastupljen i prihvaćen kod nas te da li privlači i mlađu publiku?
MEDUNJANIN: Imate danas sve online platforme uz pomoć kojih lako dolazite do bilo kojeg izvođača i nemoguće je zamisliti da se bilo šta dogodi, a da se ne sazna u roku od nekoliko minuta. To kažem prije svega zbog masovne produkcije koja je posljednjih godina nevjerovatna. Istina, mnogo je tu muzičkih žanrova i inovacija, ali vjerujem da će kvalitetna i inspirativna muzika uvijek pronaći put do publike. Sevdah je posebna poetsko-muzička forma koja je nastala u davna vremena i iz tog razloga možda može neko misliti da nije privlačna novim generacijama. Ali, moram reći da mladi ljudi prihvataju tradicionalnu muziku kao bilo koji drugi muzički žanr. I da, puno je tome doprinio i utjecaj world music scene, koja je omogućila mnogim umjetnicima da njihova muzika dođe do većeg broja slušalaca. Prije pandemije, na koncertima i poslije koncerata u Europi sam primjećivala da nove generacije imaju svoje viđenje cijele priče i vide to kao izvor, kao korijene za sve što je u današnjoj muzici zastupljeno. Ali, ovo pitanje je dobro, jer otvara jedno drugo pitanje. Koliko daleko mogu mladi umjetnici otići u shvatanju i tretiranju tradicionalne muzike? Upoznala sam se i radila s mnogim talentovanim mladim muzičarima posljednjih godina i vjerujte mi da se može očekivati mnogo interesantnih projekata u skorije vrijeme. Osjećam da se otvaraju neka nova vrata i njihovo viđenje muzike moglo bi biti značajno i, vjerujem, inspirativno u svakom pogledu.
NN: Kada znate da je Vaš koncert bio uspješan? Koja je Vaša misija tokom izvođenja odabranih sevdalinki?
MEDUNJANIN: Uvijek kada počne koncert, tražim od organizatora da upali svjetlo da mogu vidjeti sve ljude. Nekako se najljepše osjećam kada mogu imati direktan kontakt i meni je to uvijek dodatni poticaj da pružim sve što mogu. Znate, uvijek kažem da mi je najveći uspjeh u životu što mogu upoznati ljude s kojima mogu podijeliti ljubav prema muzici. I zaista, dijeliti ovo vrijeme, što nam je na ovome svijetu dato, sa istomišljenicima i prijateljima je stvarno neprocjenjivo. Vi znate da sam u muziku ušla neplanirano i svaki nastup pred ljudima mi je važan koliko i prvi. I mogu se sjetiti svakog koncerta, koje najčešće povezujem s ljudima koje sam vidjela i upoznala nakon koncerata. A uspješnost svakog nastupa mogu vrednovati na osnovu suza, smijeha, govora tijela i energije ljudi koju mi na pozornici vidimo i osjetimo. Vjerujem da je jedino to meritorno u vrednovanju živih nastupa.
NN: Da li sevdah ima budućnost kod mlađih izvođača? Šta će biti sa sevdalinkama u budućnosti?
MEDUNJANIN: Naravno da ima budućnost. Već sam u prethodnom pitanju rekla koliki je interes mladih muzičara za tradicionalnom muzikom. Vjerujem da možemo puno postići i nadam se da institucije mogu dati podršku, jer je to jako važno za cijelo društvo. A u ovom periodu stasava nova generacija muzičara koji će svojim viđenjem tradicionalne muzike sigurno napraviti neke nove pomake. I sigurna sam da će to biti jako interesantno. A mi koji smo u godinama imamo obavezu i prije svega odgovornost da im pomognemo koliko je to u našoj moći. I da, Sevdalinka će opstati i ostati, jer je suštinski dio nas samih.
NN: Objavili ste album sa pjesmama Silvane Armenulić i Tome Zdravkovića, koji je publika dobro prihvatila. Da li ćete u budućnosti na sličan način odati počast još nekome od naših muzičkih velikana?
MEDUNJANIN: Ja se i ne razlikujem puno od ostale djece koja su odrastala sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Roditelji su nas učili prvim pjesmama, pretežno sevdalinkama, jer u to vrijeme sevdah je bio izuzetno popularan. I podrazumijevalo se da se u kući pjevaju sevdalinke. Bez toga nije mogao proći niti jedan dan. Znam da sam imala pet godina, a možda i manje, kada sam prvi put čula Silvanu kako izvodi pjesmu "Ah što ćemo ljubav kriti". Uživala sam u svakom tonu, u svakoj riječi, iako tada nisam razumjela o čemu pjesma govori. A neprestano sam slušala sve što je snimila, ali nekako sam najviše bila opčinjena pjesmom "Šta će mi život", koju je napisao Toma Zdravković. I, kao kod većine raje u to vrijeme, ta pjesma ima posebno mjesto u našim životima. Od tada je u meni ostala ta tajna i trajna veza sa njenom muzikom i, naravno, Tominom. Jer Toma je napisao za Silvanu neke od najljepših pjesama tog vremena. A o Tominom genijalnom muzičkom opusu je zaista suvišno govoriti. Njegova muzika je obilježila jedan period u našim životima i generacije su odrastale uz njegove pjesme. Ne znam, ali ne mogu ni zamisliti taj period odrastanja bez njegovih pjesama. A mi smo pokušali dati svoje viđenje i na neki način zaintrigirati ljude koji nisu upoznati s njihovom muzikom da poslušaju originalne snimke.
NN: Period korone je uticao na to da niste imali susrete sa publikom. Da li Vam je nedostajao osjećaj na sceni i kontakt uživo sa Vašim poštovaocima?
MEDUNJANIN: Posljednjih petnaestak dana održala sam nekoliko koncerata i moram reći da sam imala veliku tremu. Dugo nismo mogli nastupati i svi smo bili malo zbunjeni, jer jednostavno nismo mogli vjerovati da će se koncerti zaista održati. Sada, kada je veliki broj ljudi u regiji vakcinisan i kako je pandemija usporila, dozvolili su održavanje koncerata na otvorenom i nadam se da će sve biti bolje i da neće biti ograničenja broja posjetilaca na koncertima.
A osjećaj je zaista nevjerovatan. Izaći pred ljude, družiti se i napokon osjetiti da možete disati punim plućima. Zamislite kao da ste ne znam šta dobili na poklon. A u stvari, malo nam za sreću treba. Samo da smo svi dobro i zdravo, a svega ostalog će biti prije ili kasnije.
Žene.ba / Nezavisne novine