Gospić je tako nedavno na društvenim mrežama objavila sliku sa bivšim predsjednikom SFRJ, na kojoj su i njene kolege Ismeta Dervoz, Neda Ukraden, Mahir Paloš i Jadranka Stojaković.
Naša pjevačica pojašnjava da je sliku dobila od prijatelja, te da je ona nastala u Bugojnu 1977. godine.
- Bilo je to vrijeme kada se znalo kako se ponašati u društvu u kojem su vladali dobri međuljudski odnosi, uzajamno poštovanje i ekonomski prosperitet. Bila je to Jugoslavija za koju je znao cijeli svijet i koju su svi poštovali najviše zbog Tita koji je imao perfektnu unutrašnju i vanjsku politiku. Međutim, mnogi danas taj period ne vole, osporavaju ga, pa čak i krive za situaciju u kojoj danas živimo. Bila sam i ostala Titova pionirka. Kao mala djevojčica, stajala sam u špaliru mašući zastavom Jugoslavije, dok nam je Tito mahao iz auta ne sluteći da ću ubrzo sjediti sa njim, razgovarati i pjevati. Jako me zaboli kada čujem kako ga nazivaju pojedinci, o vremenu takozvanog "Titoizma" u kojem smo, navodno, bili mučeni, sputani, ograničeni - kaže Gospić.
Dalje dodaje da svako ima neku svoju istinu, ali postoje činjenice koje nijedno subjektivno mišljenje ne može promijeniti.
- Na sreću, velika većina dijeli moje mišljenje. Vrijeme u kojem danas živimo je jako, jako ružno. Mladi masovno napuštaju Bosnu i Hercegovinu i tamo negdje u nekoj stranoj zemlji postaju najbolji studenti, uspješni biznismeni. Nikog nije briga!!!!Najviše slušamo o tome koje su se stranke između sebe posvađale, a, ko su oni ustvari? Ja ih vidim kao šačicu ljudi okupljenih oko zajedničkog vlastitog interesa. Sve to skupa ima jako malo veze sa narodom. Zamišljam kako se s njima družimo, kako pjevamo zajedno, kao što smo pjevali sa Titom. Komunikacija nikakva, ignorisanje umjetnika, književnika i, najzad, ne bismo znali šta smijemo pjevati - govori kroz smijeh pjevačica.
Ona nije optimistična ni kada je u pitanju situacija u BiH u budućnosti.
- "Sjaši Kurta a uzjaši Murta", to je naša budućnost još dugo, dugo. Zato sam sretna da pamtim ona divna vremena. Možda bi bilo bolje da ih ne pamtim, ne bi mi onda ovako teško padao ovaj maraton ničega o ničemu, a toliko toga treba i može da se uradi - zaključuje Jasna.