Ranijih godina metode za otkrivanje laži učile su se samo u obavještajnoj službi, na policijskoj akademiji i pojedinim fakultetima.
To znanje bilo je namijenjeno malom broju naučnika, istraživača i stručnjaka. Uz pomoć ovih pokazatelja, sada i vi možete otkriti kada vas nego laže.
Mikroekspresije
Prema istraživanjima američkog psihologa Pola Ekmana, postoji devet facijalnih indikatora kao pouzdanih znakova obmane, koje svako može uočiti ako zna gdje da ih potraži. Čim je shvatio na šta treba da obrati pažnju, Ekman je bio u stanju da na filmu uoči nehotičnu mimiku koja može bljesnuti na licu tako kratko kao što je dvadesetčetvrti dio sekunde. Kroz te mikroekspresije, kako ih je nazvao, "procure" istinite emocije koje čovjek želi da prikrije.
Mikroekspresije su sićušne i suptilne, ali onome ko je obučen da otkrije laž – čak i ako ima praksu od samo nekoliko sati – one su kao svijetla upozorenja na željezničkoj pruzi. Iako nije svjestan toga, čovjek sitnim bljeskom daje jasan znak: spremi se – laž je na pomolu. On često ne samo što ne zna da ga odaje letimičan izraz lica već nije svestan ni svoje osnovne emocije.
Pritvoran izraz lica
Drugi indikator obmane na licu takođe se javlja kad onaj ko laže pokušava da sakrije osjećanja, ali za razliku od mikroekspresije, koja nesvjesno otkriva jedno osjećanje, pritvoran izraz lica obuhvata znake mnogih osjećanja i pravi se namjerno.
Kad neko ko se trudi da sakrije istinu osjeti da "opasan" izraz lica – onaj koji bi mogao otkriti njegove prave emocije – može postati uočljiv, potrudiće se da ga sakrije drugim izrazom lica, a to najčešće biva osmijeh.
Pouzdani mišićni obrasci
Ako pokušavate da odredite da li je nečiji izraz lica pravi ili lažan, treba da obratite pažnju na treći facijalni indikator obmane – pouzdane mišićne obrasce. Mnogim mišićima lica lako se upravlja, na primjer, obrvama ili mišićima oko uglova usana i donjeg dijela obraza, ne bi li se izazvao lažan osmijeh. Međutim, druge facijalne mišiće nije lako kontrolisati. Orbicularis oculi – kružni mišić oka, koji sužava kapke i pravi lepezu bora u uglovima očiju – izuzetno je teško namjerno pomeriti u tačan "položaj osmeha". Po pravilu, samo iskrena radost izaziva iskren osmijeh.
Oči (ne) govore istinu
Siguran indikator koji najviše privlači pažnju jesu oči. Uprkos popularnom vjerovanju da oči mogu biti lažljive, kontakt očima ponekad nije dovoljan znak. Mit je da lažovi ne mogu gledati pravo u oči osobu koju pokušavaju da obmanu. Zapravo, uobičajen pogled oči u oči traje samo između 30 i 60 odsto vremena provedenog u razgovoru. Neki ljudi se ne ojsećaju lagodno dok zure u one koji ih slušaju; neki potiču iz kultura u kojima se gledanje pravo u oči smatra neučtivim, a nekima je lakše da se usredsrede na misli dok gledaju nekud u stranu ili u prazno.
Intuicija i zdrav razum
Postoji još jedan indikator, ali se on ne ubraja među znakove na licu onoga ko laže. Koliko god pouzdani bili ovi indikatori, zdrav razum nam govori da iskrivljen osmijeh ne znači obavezno da je ta osoba lažov. To ne pokazuje ni ubrzano treptanje, jer vaš sagovornik može imati problema s kontaktnim sočivima, na primjer. Uz sve te fizičke pokazatelje, oni koji žele da otkriju laž treba da uzmu u obzir mnogo više faktora, a ponekad i da poslušaju svoju intuiciju.
Lažovi na internetu
Džef Henkok, docent komunikacija na Univerzitetu Kornel, sa dva saradnika, sproveo je 2004. godine zanimljivo istraživanje: 66 dobrovoljaca bilo je podeljeno na parove sa zadatkom da razmjenjuju poruke preko društvenih mreža. U svakom paru jedna osoba je trebalo da laže o određenom broju tema. "Lažovima" je dato pet minuta da se pripreme prije nego što počne razmjena poruka.
Rezultati koji su dobijeni treba da upozore svakoga ko komunicira putem Interneta – a to su gotovo svi. Henkok i njegovi saradnici otkrili su da su 33 lažova u grupi bila pričljivija od sagovornika i koristila za otprilike trećinu više riječi nego oni koji su govorili istinu. Osim toga, upotrebljavali su više zamjenica i tzv. senzornih glagola kao što su "vidjeti", "čuti" i "osjetiti". Henkok nagađa da je njihova brbljivost vjerovatno bila podstaknuta naporom da izmišljotinu potkrepe s više pojedinosti i da stoga bude uvjerljivija.
Mada lažovi nisu bili raskrinkani, Henkokova otkrića su pokazala da ljudi koje neko laže na Internetu postavljaju više pitanja nego kad im se govori istina. Kako se navodi, "iako nisu bili svjesni obmanjivačke manipulacije, podaci pokazuju da su bili potpuno svjesni da ih lažu".
Ko više laže, žene ili muškarci?
Iako muškarci i žene lažu otprilike podjednako, njihove laži se razlikuju.
Muškarci lažu da bi djelovali moćnije, zanimljivije ili uspješnije nego što to zaista jesu. Skloni su da lažu o sebi osam puta više nego što lažu o drugima. Žene lažu češće da bi zaštitile osjećanja drugih ljudi ili da bi ljudi mislili bolje sami o sebi.
Najteže je lažirati osmijeh
Samo jedna od 10 osoba može tako vešto upravljati mišićima oko očiju da bi ga dobro odglumila. Neiskren osmijeh i dalje se smatra jednim od najčešćih pokazatelja obmane.
Žene.ba