Terapija polako gubi stigmu koju je nekada imala - da je samo za slabe ili mentalno nezdrave.
Svako može da imati koristi od razgovora sa nekim sa kim se osjeća bezbjedno, bez straha od presude.
Nataša Pejdž, savjetnik i psihoterapeut sa sjedištem u Notingemu rekla je da“imati prostor za razgovar na temu svojih osjećanja može da bude jedna od najmoćnijih stvari za pokretanje osobe“.
„Svi smo mi ljudi i u nekom trenutku ćemo se boriti sa problemima koji utiču na ljude u svakom uzrastu. Ne bi trebalo da nas bude sramota zbog toga“.
Terapeuti iz imenika kvalifikovanih terapeuta otkrivaju najčešće probleme o kojima govore ljudi različitih starosnih grupa.
Djeca
Terapeutkinja rekla je da su problemi u djetinjstvu uglavnom povezani sa niskim samopoštovanje, posebno kod djevojčica.
„To može da dovede do poremećaja u ishrani, problema sa lošim raspoloženjem, depresijom i samopovređivanjem“, rekla je ona.
Djeca mogu da govore o tome kako se osjećaju i svojim roditeljima. Ali ako to ne čine, terapeut je naglasila da bi roditelji trebalo da paze na promjene u raspoloženju djeteta.
„Dijete često postaje povučenije, plačljivije ili pokazuje više besa“, rekla je ona i dodala da što se ranije interveniše, to je veća vjerovatnoća da će ishod biti bolji za mentalno zdravlje, posebno kada su u pitanju djeca djeca“.
Dvadesete
Veze su najčešće teme, primijetila je terapeut i dodala da je u tim godinama zavisnost od pornografije uobičajena tema, i to se više javlja kod muškaraca, a manje kod žena.
Takođe se pojavljuje „problem sa fizičkim izgledom i samoprihvatanjem“.
„Korišćenje strategija kognitivnog ponašanja može da bude od velike pomoći. Ona pomaže klijentu da prepozna svoje negativne obrasce razmišljanja.”
Tridesete i četrdesete
U ovim godima česta tema je svakako porodični život, podizanje djece i roditeljstvo.
„Ljudi mogu da žele da budu roditelji drugačiji od svojih roditelja, da osjećaju veliki pritisak ili da se ne osjećaju kao dovoljno dobar roditelj“, rekla je terapeut.
Ona je rekla da ljudi obično dolaze na terapiju kao roditelji kada je „opterećenje postalo preveliko i kad to već može da ima uticaj na njihovo mentalno zdravlje“.
„Očigledno je da mogu da razgovaraju sa porodicom i prijateljima. Ali često će oni dati svoje mišljenje i možda se nećete osjećati slobodnima da u potpunosti podijele tačno ono što osjećaju“, rekla je ona.
Problemi sa poslom takođe se često javljaju kod osoba u tridesetim i četrdesetim godinama. Javlja se i osjećaj nedovoljne ispunjenosti.
„Terapeut neće reći svojim klijentima šta da rade, ali će im pomoći da razmisle o problemima i da dođu do sopstvenih rješenja, kao što je osporavanje nekih svojih negativnih uvjerenja koja su možda izgradili, kao što je da ne mogu da napuste posao koji rade od devet do pet i pokrenu sopstveni posao“, kazala je ona.
Pedesete
Od ovog uzrasta, ključne teme su starenje, rekla je terapeut, koje može da se odnosi i na brigu o starim roditeljima.
„To može uključivati suočavanje sa promjenom izgleda, kako vas percipiraju i kako vidite sebe“, rekla je ona i dodala da je svakako menopauza nešto što mnogo toga radi ženama u 50. godinama.
Ona kaže da to može da ima ogroman uticaj na njihovo emocionalno zdravlje i izaziva anksioznost i depresiju.
Indira Čima, savjetnica, kaže da je stopa razvoda najveća u toj starosnoj grupi.
Šezdesete
Indira je rekla da stariji od 60 godina imaju tendenciju da budu razočarani odlaskom u penziju, prenosi Sun.
„Često to nije ono čemu su se nadali. Tome treba dodati i sukobe u načinu života sa svojim partnerom. Njihovi životi se možda više neće slagati“, dodala je ona.
Takođe je u tim godinama veliki problem i usamljenost.
Prilagođavanje životu u svetu koji se brzo razvija može da bude izazov za starije ljude, posebno ako imaju probleme sa pamćenja ili Alchajmerovom bolešću, rekla je terapeut.
Žene.ba