Upoznajte Mayu Bekto koja izrađuje torbe po uzoru na prekrasne sarajevske ćilime
Dizajnerica je rođena Parižanka, a svoj je život provela na mnogo adresa prije nego što se napokon skrasila u Sarajevu. Naime, otac joj je bio diplomat pa je imala priliku živjeti u Francuskoj, Belgiji, Rumunjskoj i Srbiji, a sva ta putovanja utjecala su na njezinu estetiku. No, u konačnici, najveći utjecaj na nju imala je njezina teta Dobrila Smiljanić koja joj je prenijela ljubav prema ručnom radu, tradiciji tkanja i ćilimima pa je Maya osnovala brend Wool Fabrique.
Ko je Maya Bekto?
Rođena sam u Parizu, ali ubrzo smo se roditelji, sestra i ja vratili u tadašnju Jugoslaviju, odnosno u Beograd. Godine 1988. ponovno selimo u Pariz, gdje završavam školu za dizajn "MJM" te osnivam svoj brend i počinjem se baviti modnim dizajnom. Nakon toga sam radila i kao asistent set dekoratera i art direktora na filmovima i reklamama u Parizu.
Kako ste se odlučili osnovati brend Wool Fabrique?
Ideja je došla nakon rođenja mog sina Ivana. Željela sam osnovati brend kojemu je osnova ručni rad od vune iz Bosne i Hercegovine, države u kojoj su već tada živjeli moji roditelji i starija sestra. Tako počinje priča o Wool Fabriqueu, ali trebalo je puno vremena da od ideje dođemo do realizacije.
Zašto je to tako?
Bilo je jako teško pronaći osobe koje znaju raditi na tkalačkom stanu, a istovremeno interpretirati crteže i poštovati rokove jer kada imamo narudžbe, naravno da je bitno isporučiti proizvod na vrijeme i zadržati kvalitetu tkanja. To nije jednostavno jer ručni rad zahtjeva koncentraciju, ali i snagu, ogromno iskustvo i ljubav prema tom zanatu.
Što se sve izrađuje pod nazivom Wool Fabrique?
Brend za kućnu dekoraciju i modne asesoare od domaće vune koji su isključivo ručno tkani ili pleteni. Osnovala sam ga prije šest godina sa sestrom Vesom koja se danas bavi administracijom i proizvodnjom.
Izrađujete li komade sami?
Ja sam idejni osnivač i dizajner, a radimo sa ženama iz neposredne okolice Sarajeva. Većinom su to žene koje imaju tradiciju tkanja jer dolaze iz krajeva gdje se to umijeće prenosilo s koljena na koljeno, kao što su Srebrenica, Žepče, Foča. Žene tkalje rade kod svoje kuće, tako da mogu u isto vrijeme biti sa svojom djecom, odnosno obitelji, i zarađivati za život uz jedan plemeniti rad. Ja nisam naučila raditi na tkalačkom stanu, iako ponekad mislim da bih trebala - i da bih voljela, ali jednostavno nisam stigla jer se bavim svim drugim poslovima, a imam i mali boutique hotel u Sarajevu kojem sam posvećena cijele godine.
U životu ste puno putovali, a vaš brend je svojevrsna posveta korijenima, a ne tim svim putovanjima i životu u inozemstvu, kako to?
Ja sam se čak zbog svega toga iz Pariza preselila u Sarajevo i jako sam zadovoljna i dan danas tom odlukom. Volim Sarajevo i ljude koje sam upoznala, s kojima živim, stekla sam mnogobrojne prijatelje i ljubav.
Otkud izvlačite inspiraciju za dizajn svojih proizvoda?
Što se inspiracije tiče, uglavnom crtam rukom na papiru, raznorazne motive i šare, obično sama sebi "zadam" temu koja je u jednom trenutku inspirirana modom, u drugom izložbom, u trećem fotografijom... Tu temu onda pokušavam razviti, a potom se moj crtež tehnički razrađuje kako bi se mogao prenijeti na željene oblike, odnosno torbe, nesesere, ćilime...
Što vas pokreće?
Cilj našeg rada je da se tradicija tkanja ne izgubi, odnosno da se nastavi i prenese na mlade generacije te da se dizajnom, modernim dizajnom tkanje prepozna na tržištu kako zanimljiv proizvod, koji je autentičan i poželjan. Nadam se da ćemo i dalje uspijevati spajati dizajn i tradiciju i iskreno bih željela da se što više mladih žena počne interesirati i baviti ovim poslom.
Gdje se sve proizvodi mogu pogledati i kupiti?
Uspješno smo se predstavili u Parizu na sajmu Maison&Objet, a ove godine smo počeli razmišljati o web prodaji te otvaranju jednog prostora u Starigradu na Hvaru gdje često boravim i osjećam se kao kod kuće.
Buro247.hr