Da li je ovo faza ili razlog za brigu: Ponašanja djece koja zbunjuju roditelje

Djeca ponekad govore i rade stvari koje roditelje zateknu, povrijede ili ozbiljno zabrinu.

Ipak, stručnjaci naglašavaju da mnoga od tih ponašanja ne znače problem, već predstavljaju normalne razvojne faze kroz koje dijete uči emocije, granice i odnose.

Ključno je razumjeti šta je u skladu s uzrastom, a kada ponašanje prelazi granicu u kojoj je potrebna dodatna podrška.

Teške riječi koje ne znače ono što zvuče

Mala djeca često govore impulzivno. Do ranog školskog uzrasta još nemaju potpuno razvijenu sposobnost da predvide emocionalni utjecaj svojih riječi. Kada dijete u naletu bijesa kaže nešto grubo ili povrijeđujuće, to obično nije znak dubokog problema, već izraz frustracije.

Važno je reagovati smireno, objasniti da takve riječi bole i pokazati djetetu kako drugačije može izraziti ljutnju. Ako se ovakav način komunikacije s vremenom smanjuje, nema razloga za zabrinutost.

Reakcije i testiranje granica

U ranim godinama djeca tek uče samokontrolu. Guranje, otimanje igračaka ili udaranje često su pokušaji da se izbori prostor, pažnja ili želja. Dijete još nema razvijene alate za rješavanje konflikta riječima.

Slično je i s grickanjem, koje se kod mlađe djece često javlja kao reakcija na frustraciju ili preplavljenost emocijama. U većini slučajeva, uz dosljedne granice i učenje drugačijeg ponašanja, ova faza prolazi sama od sebe.

Izbirljivost u jelu nije uvijek problem

Promjene apetita i odbijanje određene hrane vrlo su česte u ranom djetinjstvu. Djeca istražuju okuse, teksture i pokušavaju zadržati kontrolu nad onim što jedu. To može izgledati kao tvrdoglavost, ali je često prolazno.

Međutim, ako dijete starijeg uzrasta jede izrazito ograničen izbor namirnica ili obroci postaju izvor stalnog stresa, tada vrijedi obratiti dodatnu pažnju.

Kada je vrijeme potražiti pomoć?

Roditelji bi trebali razmisliti o stručnom savjetu ako se ponašanje:

• vremenom pogoršava umjesto da slabi
• ometa djetetove odnose s vršnjacima
• utiče na svakodnevno funkcionisanje porodice
• ne reaguje na jasne granice i dosljedno vođenje

Rana podrška ne znači da je dijete “problematično”, već da mu je potrebna dodatna pomoć u savladavanju emocija i ponašanja.