Djeca koja odrastaju uz roditelje koji ih ne slušaju kasnije često razviju ove obrasce ponašanja

Jednako je važno da imaju osjećaj da ih roditelji vide, čuju i ozbiljno shvataju njihove emocije i mišljenje.

Kada dijete odrasta u okruženju u kojem se njegovi osjećaji uglavnom zanemaruju, problemi ne moraju uvijek biti vidljivi odmah. Međutim, obrasci koje usvoji u djetinjstvu mogu se kasnije prenijeti i na odnose, samopouzdanje i način na koji doživljava vlastite potrebe.

Kada dijete nauči da je bolje šutjeti

Ako roditelj često prekida dijete, umanjuje ono što osjeća ili mu šalje poruku da njegovo mišljenje nije važno, dijete s vremenom može prestati govoriti o onome što mu se događa.

Umjesto da nauči kako prepoznati i izraziti emocije, ono može zaključiti da je sigurnije zadržati ih za sebe. Takvo ponašanje može se nastaviti i kasnije, kada osoba odraste.

Zbog toga odrasla osoba može teško govoriti o tome šta je povrijedilo, šta joj smeta ili šta joj je potrebno. Šutnja joj može djelovati kao način da izbjegne odbijanje, konflikt ili osjećaj ranjivosti.

Manjak roditeljske podrške može utjecati na samopouzdanje

Dijete kroz odnos s roditeljima velikim dijelom gradi sliku o sebi. Kada njegovi uspjesi, osjećaji i mišljenja dobijaju prostor, lakše razvija osjećaj vlastite vrijednosti.

Ako toga nema dovoljno, može se pojaviti suprotan obrazac. Osoba kasnije može sumnjati u vlastite odluke, tražiti tuđe odobrenje ili imati problem da jasno kaže šta želi.

Psiholog Mark Travers navodi da djeca koja odrastaju uz poruku da njihove emocije i stavovi nisu važni mogu kasnije imati slabije samopouzdanje i poteškoće u zauzimanju za sebe.

Zašto neki odrasli postaju pretjerano samostalni?

Na prvi pogled, potpuna samostalnost može djelovati kao pozitivna osobina. Međutim, postoji razlika između zdrave neovisnosti i potrebe da se baš sve mora uraditi sam.

Osoba koja tokom odrastanja nije imala dovoljno emocionalne podrške može naučiti da se ne oslanja ni na koga. Ne traži pomoć čak ni kada joj je potrebna, teško pokazuje slabost i radije sve rješava sama nego da nekome povjeri svoje probleme.

U takvom ponašanju ponekad se krije upravo iskustvo iz djetinjstva u kojem nije naučila da je u redu osloniti se na drugu osobu.

Povjerenje može postati problem

Rani odnosi s roditeljima mogu imati važnu ulogu u tome kako kasnije gradimo bliskost s drugim ljudima.

Ako dijete često doživljava da njegove potrebe nisu prepoznate ili da emocije neće biti prihvaćene, može mu biti teže razviti osjećaj sigurnosti u odnosima.

U odrasloj dobi to se može pokazati kroz teško otvaranje prema drugima, strah od odbijanja ili izbjegavanje dublje emocionalne povezanosti.

Zbog toga je djeci potrebno pokazati da imaju pravo govoriti o onome što osjećaju, čak i kada se roditelj ne slaže s njihovim mišljenjem. Saslušati dijete ne znači uvijek ispuniti svaki njegov zahtjev, već mu dati do znanja da su njegove emocije i misli vrijedne pažnje.

Takav odnos može pomoći djetetu da izgradi zdraviju sliku o sebi, lakše postavlja granice i s više sigurnosti ulazi u odnose s drugim ljudima.