Takva promjena može zbuniti i zabrinuti roditelje, ali stručnjaci ističu da je ovo normalna faza odrastanja.
Adolescencija je period intenzivnih promjena u mozgu i tijelu. Dio mozga koji kontroliše emocije i donosi odluke još se razvija, zbog čega su tinejdžeri skloniji impulsivnim reakcijama. Povlačenje u sebe često je način da se nose sa stresom, pritiscima škole ili nesigurnošću, a ne znak neposlušnosti ili odbacivanja.
Formiranje identiteta je još jedan razlog povlačenja. Mladi traže vlastitu autonomiju, ispituju svoje stavove i interese, i kroz odvajanje od roditelja otkrivaju ko su i čemu pripadaju. Takvo ponašanje pomaže im da izrastu u samostalne i emocionalno zrele osobe.
Roditelji mogu pomoći tako što će stvarati sigurno i opušteno okruženje. Umjesto direktnog ispitivanja, bolje je koristiti zajedničke aktivnosti poput vožnje autom, kuhanja ili šetnje. Takvi trenuci omogućavaju tinejdžeru da se otvori bez pritiska.
Ključ je aktivno slušanje: potvrđivanje osjećaja djeteta bez davanja savjeta ili kritike jača povjerenje. Rečenice poput „Vidim da ti je ovo bilo teško“ ili „Razumijem zašto se tako osjećaš“ pokazuju poštovanje prema njihovom iskustvu.
Važno je pratiti znakove zabrinutosti. Ako se dijete izoluje od svih, gubi interes za hobije, mijenja navike spavanja i prehrane ili dolazi do naglog pada ocjena, to može ukazivati na depresiju, anksioznost ili druge probleme koji zahtijevaju stručnu podršku.