Ovi savjeti dolaze sa svim svojim "dobrim" namjerama, ali često stvaraju osjećaj krivice kod majki koje žele učiniti najbolje za svoje dijete.
U nastavku ovog članka razbit ćemo nekoliko najčešćih mitova koji tjeraju mame da potiskuju vlastite potrebe i osjećaje, stavljajući bebino "dobro" ispred svega, bez razmišljanja o tome što znači biti dobra mama u stvarnosti.
Razmaziti ili zaštititi?
Jedan od najčešćih mitova koji se pojavljuje među roditeljima je uvjerenje da će beba postati razmažena ako je stalno držimo na rukama ili joj pružamo previše pažnje. Međutim, istina je da beba nije u mogućnosti razviti "razmaženost" jer joj je potrebna sigurnost i udobnost, koje joj pruža roditelj, kako bi osjećala emocionalnu stabilnost.
Manipulacija ili obična potreba?
Mnogi roditelji misle da beba pokušava manipulirati njima, ali to je u stvarnosti fizički nemoguće u prvim mjesecima života. Bebe samo traže ono što im je potrebno – pažnju, ljubav i sigurnost. Ne znaju druge načine komunikacije osim plača, a to nije manipulacija, već njezin način izražavanja svojih osnovnih potreba.
Ko tu "nešto radi"?
Bebe nisu u stanju kalkulirati ili djelovati protiv roditelja. Ako beba odbija spavati ili želi biti nošena, to nije "inata" prema roditeljima, već njezina reakcija na osjećaj nesigurnosti. Bebe komuniciraju kroz plač jer nemaju druge načine kako izraziti svoju emocionalnu nelagodu, a roditelji su ti koji odgovaraju na te potrebe.
Pažnja nije luksuz, nego nužnost
Iako mnogi vjeruju da beba "samo traži pažnju", istina je da beba treba pažnju kao osnovnu ljudsku potrebu. To nije nešto što treba zanemariti, jer beba mora osjećati sigurnost i ljubav kako bi izgradila emocionalnu otpornost. Ignoriranje tih zahtjeva može izazvati osjećaj nesigurnosti kod bebe, što dugoročno može utjecati na njezino emocionalno zdravlje.
Pomoć ili samostalnost?
Mnoge mame boje se da će njihova beba postati ovisna o rukama, no istina je da bebe ne mogu odmah naučiti kako se same smiriti. Proces smirivanja i emocionalnog učenja odvija se kroz dosljednu reakciju roditelja na bebinu potrebu za sigurnošću. Ignoriranje bebe kada traži pomoć može je naučiti da se ne trudi tražiti pomoć jer smatra da neće dobiti odgovor, što nije utemeljeno na stvarnim potrebama djeteta.
Roditelji trebaju prepoznati stvarne potrebe svojih beba i pružiti im emocionalnu podršku, bez straha od toga da će ih "razmaziti". Svi ti mitovi mogu samo otežati roditeljsku ulogu, jer na kraju, beba traži samo ljubav, pažnju i sigurnost.
(Žene.ba)