Prepoznavanje ovih znakova ne znači traženje krivice ili fokusiranje na prošlost, već bolje razumijevanje kako su rani životni događaji oblikovali sadašnjost.
1. Slaba ili selektivna sjećanja
Djeca koja su prošla kroz teško razdoblje često se ne sjećaju puno pozitivnih trenutaka iz djetinjstva, tvrdi savjetnica.
"Njihova sjećanja uglavnom obuhvataju osjećaje straha, stresa ili nelagode, što može ukazivati na to da su doživjela izazovne okolnosti. Mozak često potiskuje bolne uspomene kako bi ih zaštitio, ali emocionalni odraz tih iskustava može ostati prisutan i oblikovati njihov pogled na život", objasnila je za Hack Spirit.
2. Preuzimanje roditeljskih uloga
Preuzimanje uloge roditelja, poznato i kao "parentifikacija", opisuje brigu za mlađu braću i sestre, kuhanje obroka ili pružanje emocionalne podrške porodice.
"To su često zadaci koje su djeca preuzela jer odrasli nisu bili dostupni. Iako ta iskustva mogu razviti odgovornost i empatiju, ona im mogu uskratiti bezbrižno djetinjstvo i stvoriti osjećaj preopterećenja", kaže Fey.
3. Teškoće u formiranju odnosa
Teško djetinjstvo može utjecati na sposobnost tih osoba da kasnije u životu grade i održavaju zdrave odnose. Rana iskustva oblikuju povjerenje, privrženost i društvene vještine. Ako su ta djeca u djetinjstvu doživjela nepovjerenje ili emocionalnu distancu, vjerovatnije je da će u odrasloj dobi imati poteškoće u uspostavljanju bliskih veza.
4. Pretjerana nezavisnost
Djeca koja su bila prisiljena brinuti se sama za sebe, često odrastaju u odrasle osobe koje teško traže pomoć ili se oslanjaju na druge.
"Iako nezavisnost može biti vrijedna osobina, ona ponekad odražava potrebu za preživljavanjem, a ne izbor. Ta djeca trebaju naučiti da je oslanjanje na druge ponekad ne samo korisno već i potrebno. Prepoznavanjem ovih znakova moguće je bolje razumjeti kako su izazovi iz djetinjstva oblikovali sadašnjost i otvoriti put prema emocionalnom iscjeljenju", zaključila je savjetnica.