Uticaj nasilnih videoigara na djecu – zna li vaše dijete šta zapravo igra?
Jedna od najpopularnijih igara među osnovnoškolcima jeste Grand Theft Auto V (poznatiji kao GTA 5). Radi se o igri koja je službeno označena oznakom “18+”, što znači da je namijenjena punoljetnim osobama. Ipak, broj djece koja redovno igraju ovu igru je iznenađujuće velik.
Zašto GTA 5 nije igra za djecu?
GTA 5 nije samo “akcijska igra”. Ona igraču dopušta da preuzme ulogu kriminalca – pljačkaša, dilera, pa čak i osobe s ozbiljnim psihičkim poremećajem. U svijetu te igre moguće je učiniti gotovo sve: krasti automobile, tući prolaznike, koristiti oružje, drogirati se, pa čak i nanositi nasilje ženama.
Iako je riječ o fikciji, način na koji igra prikazuje nasilje izuzetno je realističan. Igrač nije samo posmatrač – on je aktivni učesnik, što znači da sam odlučuje kada i nad kim će primijeniti nasilje. Upravo zbog toga stručnjaci upozoravaju da djeca, čiji se moralni i emocionalni razvoj još uvijek oblikuje, ne bi trebala biti izložena ovakvim sadržajima.
Kako nasilne igre utiču na djecu?
Istraživanja i iskustva psihologa pokazuju da djeca koja često igraju nasilne igre mogu postati osjetljivija na agresivne podražaje i manje empatična prema drugima. Kod mlađe djece može doći do oponašanja ponašanja iz igre, jer ona još ne razlikuju u potpunosti šta je “igra”, a šta “stvarni život”.
Pored toga, videoigre poput GTA 5 često nude pogrešne poruke o uspjehu, novcu i međuljudskim odnosima. U tom svijetu, moć i bogatstvo se stiču nasiljem, prevarom i kriminalom, dok žene imaju ulogu objekta.
Uloga roditelja – kontrola, a ne zabrana
Roditelji danas imaju veoma težak zadatak – zaštititi dijete od neprimjerenih sadržaja, a da ga pritom ne izoliraju od tehnologije. Potpuna zabrana nije rješenje, ali razgovor, interes i zajedničko postavljanje granica jesu.
Roditelj bi trebao znati koje igre njegovo dijete igra, koliko vremena provodi pred ekranom i kakav sadržaj te igre sadrže. Najbolji način da se to otkrije jeste da roditelj sam pokuša igrati igru ili barem pogleda nekoliko minuta njenog sadržaja na internetu.
Također, vrijedi se upoznati sa sistemom PEGI oznaka, koji pomaže roditeljima da prepoznaju uzrast kojem je igra namijenjena. Ako na pakovanju piše “18+”, to nije samo preporuka – to je upozorenje.
Šta ponuditi kao alternativu?
Postoje mnoge igre koje mogu pozitivno uticati na razvoj djeteta. Igre koje potiču rješavanje problema, kreativnost, logičko razmišljanje ili timski rad mogu biti jednako zabavne, a uz to i korisne. Djeci treba ponuditi mogućnosti koje razvijaju njihove sposobnosti i maštu, a ne sadržaje koji promovišu nasilje.
Nasilne videoigre, nisu stvorene za djecu. Njihov uticaj može biti dublji nego što na prvi pogled izgleda – oblikuju način razmišljanja, vrijednosti i ponašanje. Zbog toga je važno da roditelji budu aktivni učesnici u digitalnom svijetu svoje djece, da razgovaraju, provjeravaju i usmjeravaju.
Djeca neće prestati voljeti igre, ali uz podršku i pažnju odraslih, mogu naučiti da razlikuju zabavu od stvarnosti i izaberu ono što će ih zaista obogatiti – a ne ono što će ih učiti nasilju.