Od Olivera se oprostila i supruga Vesna uz emotivnu poruku: Ti si bio naš muž, tata i djed

– Najdraži moj! Znaš da za oproštaje nikad nisam pronalazila prave riječi. Kad su rekli da se oprostimo s tobom, nisam znala kako se to radi ni šta reći. Ti si spavao danima, možda nas nisi ni čuo. Znaš da smo bili tu kraj tebe i možda je to bilo dovoljno. Bila je nedjelja jutro, donesite mu robu. Koju? Možda onu sa zadnjeg koncerta u Areni, znaš ono odijelo koje smo kupili u Austriji. Ali ti to sigurno nije bilo važno i to je prvi put da te nisam pitala šta ćeš obući. Nakon godinu suočavanja sa stvarnošću. Šok. Iako smo znali situaciju. Šta sad, kuda, kako? Svi su pomogli.

Ti si tri dana bio ono što nikad nisi htio biti – važan, poštovan, voljen od svih znanih i neznanih ljudi. Ja znam šta bi ti rekao na to, pa me sram ponovit, ali moram ti reći da se dogodilo spontano bez pritiska. Mi kući smo znali da te ljudi vole, ali smo bili šokirani količinom emocija koje smo doživjeli. Imao si Ole tri sprovoda u dva dana. Jedva smo preživjeli, ali smo bili ponosni na sve događaje vezane za tebe. Kako je rekao Gibo ovo more je samo za tebe i bilo je taj dan. Ti znaš da smo dobro. Za koji dan rodit će se Marko, tvoj šesti unuk kojeg nikad nećeš vidit, ali si znao da dolazi. Oni su svi još mali da bi sve to razumijeli. Mali Toni me pita: „Bako šta su ove svijeće ispred naše kuće?“. Rekla sam da to ostavljaju ljudi, jer je djed umro. Znaš šta mi je rekao: „Zašto ih je tako puno?“.

Vidiš njemu i svima nama bio si samo djed i sigurna sam da bi i ti to rekao, a tako smo te i doživljavali. Dobili smo stotine, a možda i hiljade poruka saučešća od tvojih prijatelja i kolega i nepoznatih ljudi. Na stotine brodova te ispratilo i sigurna sam da bi rekao „Vi ste svi poludjeli, kao da sam ja neka faca, ja sam samo radio ono šta volim“. Možda ti je baš zato i bio takav ispraćaj, jer se nikad nisi gurao u prvi red. Znaš da smo živjeli kao sav normalan svijet, družili se s ljudima, a ne titulama. Ljudi to prepoznaju i zato te vole. O pjesmama neću ni govoriti, jer nikada i nismo. Ti si bio naš muž, tata i djed.

Nemoj se ljutiti što su te tolike mase volile, a da možda nisi ni znao. Morala sam ti ovo napisati radi svih onih koji su te ispratili, jer se ne mogu svakome pojedinačno zahvaliti na ovome što su ti priredili. Voljela bih da znaš koliko je ljubavi tu za tebe bilo koja se s ničim ne može izmiriti. Zato još jednom hvala svima, to je sve što mogu reć i jer prave riječi nema. Ti znaš koliko te volimo. Nismo baš puno slušali tvoje pjesme, ali možda sad hoćemo, jer šta god otvorimo samo nam se nameće. Za nas ne brini, znaš koliko se volimo i da ti je to bila najveća sreća u životu. Ti ćeš uvijek biti kapetan našeg broda i vozit ćeš nas gdje treba i gdje će nam biti dobro. Čuvat ćeš nas kao i do sada, a mi ćemo pratit tvoj trag u beskraju! Tvoja Vesna.