Film o kojem svi govore: „Hamnet“ donosi najintimniju priču o Shakespeareu

„Hamnet“ pripada ovoj drugoj kategoriji.

U središtu priče nalazi se porodica Williama Shakespearea, ali ne onako kako smo navikli da je zamišljamo kroz historijske zapise i školske lekcije.

Ovdje je fokus na gubitku, tišini i neizgovorenoj boli koja ostaje nakon smrti djeteta.

Radnja prati odnos slavnog dramatičara i njegove supruge Agnes, žene koja je u historijskim zapisima često ostajala u sjeni.

Film joj daje glas, prostor i dubinu, prikazujući je kao snažnu, intuitivnu i emotivno kompleksnu figuru. Upravo kroz njen pogled posmatramo tragediju koja je obilježila cijelu porodicu.

Smrt njihovog sina nije prikazana kao puki historijski podatak, već kao potresno iskustvo koje razara i istovremeno oblikuje.

Tuga je prisutna u svakom kadru – u tišini doma, u pogledu koji traži ono što je izgubljeno, u riječima koje ostaju nedorečene. Film ne žuri, ne ublažava bol, već joj dopušta da traje.

Posebno snažan trenutak dolazi kada se kroz umjetnost počinje nazrijevati način suočavanja s gubitkom.

Ideja da je jedno od najvećih djela svjetske književnosti nastalo iz lične tragedije daje dodatnu težinu cijeloj priči. Nakon gledanja ovog filma, teško je „Hamleta“ doživljavati na isti način.

„Hamnet“ je istovremeno nježan i razarajući, vizuelno očaravajuć, ali emocionalno težak. To je film koji traži od publike da osjeti – bez distance i bez zaštitnog sloja ironije.

Možda neće biti lak za gledanje, ali ostavlja dubok trag i podsjeća nas koliko su ljubav i tuga neraskidivo povezane.