Kada pustiti dijete samo van?

Kada dopustite djetetu da prvi put bez vas ode u park ili trgovinu - ono je načinilo korak naprijed u svom razvoju. Još je malo poraslo, sazrelo, osamostalilo se. Mnogi roditelji, želeći što više zaštititi svoju djecu, taj trenutak odgađaju misleći da djeca nisu spremna za takve izazove. Činjenica je, međutim, da su djeca obično mnogo spremnija nego roditelji.

Kako organizirati prvi odlazak u parkić?

Prije prvog samostalnog boravka djeteta u parku pripremite ga razgovorom o tome što ga tamo očekuje i kako se treba ponašati. Osigurajte mu društvo poznate djece i roditelja. Možete se dogovoriti s djetetom i napraviti nekoliko probnih, polusamostalnih odlazaka. U tom prijelaznom razdoblju, vi budite u parku, ali na određenoj udaljenosti (recimo udaljeni toliko da vidite dijete, kao i ono vas, ali dovoljno daleko da ne čujete što govori). Vaša je prisutnost dragocjena kao dodatna sigurnost dok se dijete sasvim ne oslobodi.

Individualne razlike među djecom vrlo su velike, pa ne postoji granica uzrasta koja bi vrijedila za svu djecu. Ipak, ma koliko dijete bilo samostalno, ne bi smjelo ostati bez nadzora odraslih prije sedme godine. Iznimka su slučajevi kada je dijete u dvorištu kuće ili u grupi s drugom djecom i pod nadzorom drugog roditelja.

Kako procijeniti spremnost djeteta?

Prvi znak djetetove spremnosti za samostalan boravak vani jest njegovo inzistiranje na tome. Iako djeca često precjenjuju svoje mogućnosti, roditelji su uglavnom previše zaštitnički orijentirani, pa svoju djecu vide nezreliju nego što jesu. Neki od preduvjeta jesu: dijete je već ostajalo negdje bez vas (kod bake, u vrtiću ili s tetom čuvalicom), samostalno je i na drugim područjima, u granicama svog uzrasta (odijevanje, izuvanje, osnovne higijenske navike).

Kako postupiti kada dijete želi ići samo, a roditelj smatra da je prerano za to?

Morate biti sigurni da su vaši razlozi objektivni, odnosno da nisu obojeni pretjeranom zaštitničkom ulogom. Ako su razlozi objektivni, objasnite ih i djetetu. Ono ima pravo znati zašto mu nešto ne dopuštate i što je potrebno da se to promijeni.

Trebaju li roditelji poticati na samostalan izlazak dijete koje to ne želi?

Dijete bolje nego vi zna je li za neku aktivnost spremno ili ne. Nema potrebe inzistirati. Samostalan boravak ne možete izbjeći. Ako ne prije, neizbježan je kad dijete pođe u školu, a preranim osamostaljivanjem djeteta riskirate otpor i strah.

Što ako je dijete doživjelo neku neugodnost dok je bilo samo vani, pa više ne želi izići?

Sačekajte da strah izblijedi. Suzdržite se od ovakvih komentara: "Ti si već veliki dečko, glupo je što se bojiš." Pripremite se na mnogo razgovora i strpljenja. Iako se vama ono što je dijete doživjelo kao neugodnost može činiti banalnim, za njega to može biti traumatično. Zato njegov strah shvatite ozbiljno. Iznimka su samo oni slučajevi kada je dijete sklono manipulacijama, izmišljanjima, izbjegavanjima… kao načinima postizanja svojih ciljeva.

3 važna savjeta

1. Sigurnost. Podrazumijeva se da ćete provjeriti sigurnost parka prije nego što pustite dijete da tamo boravi bez vas. Također, osim svojeg imena i prezimena (što dijete usvaja još u ranom predškolskom uzrastu), važno je da zna i točnu adresu i broj telefona.

2. Nepredviđene situacije. Objasnite djetetu da se uvijek mogu dogoditi situacije koje ne možemo predvidjeti i da je tada nužno znati se snaći. Da bi dijete shvatilo o čemu govorite, postavite mu nekoliko "što ako" pitanja. Na primjer: "Što ako zajedno odemo u kupovinu i odjednom se izgubimo? Što ćeš učiniti ako odjednom vidiš da me nema?" Dijete vam može odgovoriti da će stajati i čekati, zatraži pomoć nekog odraslog, vratiti se kući… Svakako mu objasnite što treba učiniti i da je to upravo jedna od onih situacija kada je nužno znati svoje osnovne podatke.

3. Nepoznate osobe. U predškolskom uzrastu dijete ćete početi učiti tome da se ljudi razlikuju – ne samo prema izgledu ili osnovnim podacima nego i prema svojim (dobrim ili lošim) namjerama. Na primjer: "Kada razgovaraš s nekom nepoznatom odraslom osobom, ne mora ti se dogoditi ništa loše. Ali kako tu osobu ne poznaješ, ne znaš točno kakva je i što želi od tebe. Zato, da bi sebe zaštitio, nemoj razgovarati s nepoznatim osobama. U redu je odgovoriti na 'dobar dan' ili neko usputno pitanje, ali ne smiješ dopustiti da te netko zapričava i ni slučajno nemoj prihvatiti prijedloge koje ta osoba može imati."

Roditelji.hr