Kako da prestanete brinuti šta drugi misle o vama?

„Stvarno treba da prestaneš da brineš šta drugi ljudi misle o tebi“, rekao mi je jednom bivši šef. Ali, stvar je u tome da bih volio da je baš tako jednostavno. „Samo mi reci kako!“ Volio bih da sam tada rekao. Iskreno govoreći, čeznem za uključivanjem prekidača u svom mozgu kako bi me manje bilo briga za sliku drugih ljudi o meni, ali to jednostavno ne funkcioniše tako. Biće potrebno jako puno rada da se riješim svoje potrebe za odobravanjem drugih ljudi, piše mashable.com.

Slijede odgovori na pitanje iz naslova, dobijeni od stručnjaka iz oblasti psihologije i mentalnog zdravlja.

Znajte da je to u ljudskoj prirodi

Postoji razlog zašto brinete kako vas drugi vide. Psihologinja i konsultant dr Mara Klemič, koautorka knjige Above the Line: Living and Leading with Heart, smatra da kada se osjećamo nesigurno i gubimo osjećaj za samovrednovanje, to nadomještavamo ponašanjem koje traži odobravanje. „Kao ljudi, svi dijelimo urođeni nagon za povezivanjem sa drugima“, nadovezala se stručnjakinja. „Težimo uključivanju. Odbijanje znači isključivanje i stoga razumljivo izaziva strah.“

Zapravo, prema neuronaučnici, psihologinji i stručnjakinji za promjene dr Lindi Šo, pripadnost grupi nekad je bila ključna za ljudski opstanak.

„Napad ili glad prije će nastupiti ako ste sami. Pripadanje grupi preraslo je u društveno prihvatanje, pa je briga šta drugi misle o vama postala imperativ ako ste željeli da pripadate“, rekao je Šo. „Odobrenje čini da se osjećamo dobro, osjećamo preplavljenost hormona sreće uključujući endorfin, dopamin i serotonin. Kada isti efekat izostane bez nečijeg odobrenja, tada nastaju problemi.“

Razumijevanje da je vaša želja za odobravanjem urođena svim ljudima zaista je od pomoći. Klemič je dodala da su „neuropsihološka i neurofiziološka istraživanja pokazala da društveno odbacivanje aktivira ista područja mozga koja su uključena u fizičku bol. To svakako pomaže da se objasni zašto nas neodobravanje emocionalno boli i zašto neodobravanje seže duboko.“

Odmorite se od internet pažnje

Autorka Đija Tolentino napisala je u svojoj knjizi Trick Mirror: Reflections on Self-Delusion da „internetom upravljaju nadražaji koji onemogućuju da se bude kompletna osoba u interakciji s njim.“ Napomenula je da su kritičari zapazili da ljudi pokazuju „klasično ponašanje laboratorijskih pacova koji traže nagradu, ono što se opaža kada se laboratorijski pacovi stave ispred nepredvidljivog aparata za doziranje hrane“.

„To je ono što nas navodi da skrolujemo, skrolujemo, pritiskamo svoju polugu iznova i iznova u nadi da ćemo dobiti neki prolazan osjećaj – neki trenutni nalet priznanja, laskanja ili bijesa“, pojasnila je Tolentino. Zavisnost od lajkova i retvitova s društvenih platformi poput Fejsbuka, Instagrama i Tvitera, primjetila je u članku za New Yorker, slično je „automatu koji vam govori da li vas ljudi vole ili ne“.

Pokušajte da uspostavite neka stroga ograničenja u vremenu kraj ekrana i skrolovanja. Za Trick Mirror, Tolentino je napisala da je sebi postavlja granice kao što su izostanak Instagram priča, notifikacija i upotreba aplikacije koje isključuju njeno prisustvo na Instagramu i Tviteru nakon 45 minuta dnevne satnice, prenosi City magazine.

Nils Ek, psiholog i suosnivač platforme za duševnu dobrobit i samorazvoj Remente, preporučio je digitalni detoks. To uključuje „isključivanje svih vaših ekrana na određeno vrijeme, idealno na 24 sata. Ako smatrate da je 24 sata predugo, pokušajte prvo da isključite sve svoje notifikacije na nekoliko sati, a zatim nastavite sa prebacivanjem svaki put sve duže i duže.“

Prepoznajte odakle dolazi vaša želja za odobravanjem

Svatko je drugačiji i naša potreba za odobravanjem i potvrdom može da se manifestuje na vrlo različite načine. Ek naveo neke primjere kako takvo ponašanje umie da se ispolji, uključujući: „Promijeniti svoje mišljenje kada primjetite da drugi ne odobravaju ono što ste rekli i učinili; ne žaliti se kada osjećate da su vas zlostavljali; pretvarati se da nešto znate kada definitivno to nije slučaj; i previše se izvinjavati, čak i kada znate da niste učinili ništa loše.“

Klemič je predložila da budete hrabri i iskreni prema sebi postavljanjem slijedećeg pitanja: Odakle potiče moje traženje odobrenja? Možda ćete se morati osvrnuti u svoju prošlost da to shvatite, što nije uvek prijatno. „Traženje odobrenja je obično strategija suočavanja nastala u detinjstvu. Da li ste osjećali potrebu da primite ljubav od svojih roditelja i osmislite načine da dobijete njihovo odobravanje? Da li ste se trudili da steknete prijatelje u školi i nakon toga razvili strah da ćete biti odbačeni?“ rekla je. „Ustanovljavanjem gde je potreba za odobrenjem nastala, možete prepoznati tipične situacije koje pokreću vašu potrebu za odobrenjem u vašem sadašnjem životu.“

Ako se borite sa strahom od odbijanja, možete razviti potrebu za potvrđivanjem, što se manifestuje kao ugađanje ljudima. Klemič je rekao da to znači da ljudi troše emocionalnu energiju brinući se šta drugi misle o njima, čak ponekad prolazeći kroz mentalne scenarije i vježbajući šta reći u različitim situacijama kako bi sve išlo tačno onako kako želimo.

„Ponekad nam je jednostavno previše stalo do toga šta ljudi misle o nama, obično kada patimo od niskog samopouzdanja ili tražimo dodatnu stabilnost u našim životima, možda ako smo bili pretjerano osuđivani u detinjstvu ili smo se osjećali da nismo dovoljno dobri ili smo bili maltretirani“, rekao je Klemič. „Naše samopouzdanje postaje preterano povezano s onim što drugi misle o nama. To samo po sebi može da dovede do niskog samopoštovanja i nedostatka samopouzdanja dok se bavimo svakodnevnim životom, zbog čega nam je potrebna dodatna potvrda od drugih.“

Pokušajte voditi dnevnik

Kako biste počeli manje da marite za sliku drugih ljudi o vama, moglo bi se isplatiti da pišete dnevnik. Ek je istakao da postoje mnoge dobrobiti vođenja dnevnika – podizanje samopouzdanja može biti jedna od njih.

„Ono što je najvažnije, pruža vam vrijeme i prostor za razmišljanje. Prečesto trošimo vreme na obične svakodnevne zadatke, ali nemamo dovoljno vremena da razmišljamo o našoj prošlosti i sadašnjosti, stoga pokušajte da se osvrnete na nedavne događaje, kako zaista osjećate svoj trenutni život, gdje su vam prioriteti i šta se nadate da postignete dugoročno,“ rekao je Ek. „Vođenje dnevnika takođe je izlaz za obradu emocija, a njegovo kontinuirano vođenje može da pomogne u povećanju vaše samosvijesti.“

Postavite jasne granice

Kada smo odlučni u tome da druge ljude učinimo sretnima, ume da bude teško da uspostavimo jasne granice. Ali, veoma je važno. „Kada ne možete da kažete ne, jer je vaša potreba da vas drugi odobravaju veća od vaše sposobnosti da postavite odgovarajuće granice, vježbajte obrazloženje svog razmišljanja zašto biste željeli nešto da uradite, ali sada ne možete“, rekao je Klemič . „Počnite da budete iskreni prema sebi kada preuzmete novi zadatak ili obavezu – zapitajte se da li to radite zato što je ‘ispravno’ za vas ili zato što želite potvrdu i izbjegnete neodobravanje?“ Procijenite svoje sedmične zadatke i razmislite koji od njih bi mogli da podstaknu ugađanje ljudima – napravite spisak ako to pomaže. Klemič savetuje da prođete kroz taj spisak i donesete poštene odluke o tome da li treba to da uradite ili ne.

Sara Grifits, specijalizovana terapeutkinja za traumu i zlostavljanje, savjetovala je da zatražite promjenu ako se pojave situacije koje bi mogle da prekrše vaše granice, na primjer ako neko s vama razgovara na način koji vam se ne dopada. „Tonom glasa, ako odlučite da prezir, nestrpljenje i iritantnost nisu prihvatljivi, naredni put kad se to dogodi, jednostavno recite: ‘Molim te, nemoj tako da razgovaraš sa mnom’ i samo budite čvrst i ne upuštajte se ako vam se neko obraća tonom koji vam je neprihvatljiv“, rekla je. „Još jedno dobro pitanje: ‘Zašto tako razgovaraš sa mnom?’ ‘Koja je vaša motivacija za ono što ste upravo rekli?’ ili ‘Zašto si to upravo rekao/učinio?'“

Pojačajte svoje samoprihvatanje

Kada osjetite da vam želja za odobravanjem utiče na dobrobit, rad na samoprihvatanju može biti od velike pomoći, naveo je Ek. To uključuje prihvatanje tijela i vjerovanje u sopstvenu vrijednost. Prihvatanje svog tijela ne događa se preko noći, ali postoje tehnike za rad na samopouzdanju i slici tijela koje vam mogu pomoći.

„Put do samoprihvatanja razlikuje se od osobe do osobe pa ćete morati istražiti i pronaći ono što vam najbolje odgovara“, dodao je. „Istraživanje je pokazalo da vježbanje svjesne pažnje i meditacije mogu da utiču na odgovor amigdale (žlijezda u mozgu koja obrađuje emocije) na emocionalne nadražaje, smanjujući odgovor mozga na osjećaje stresa i anksioznost, i umjesto toga, pružajući vam s prostorom za suočavanje prema unutra i vježbanje samoprihvatanja.“

Vježbajte samoregulaciju

Kada ne dobijete potvrdu ili odobrenje koje tražite od drugih, to se može činiti kao odbijanje i neodobravanje. Vježbanje samoregulacije znači „potiskivanje svih negativnih emocija kao što je samooptuživanje i fokusiranje na pozitivne aspekte sebe“, prema Kelmič. Savjetovala je da naučite „da preoblikujete negativne situacije tako da u njima vidite prilike, a ne percipiranu kritiku“.

Klemič takođe savjetuje da obratite pažnju na svoj jezik, „samogovor“ i svoje ponašanje, te shvatite „kada to dolazi od želje da neko drugi kaže da ste dobro, da ste napravili pravi izbor ili da ste učinili ispravno stvar“.

„Umjesto toga, kada donesete odluku, proverite sami sa sobom da li vam se to čini ispravnim, podsjetite se da je to vaš izbor i dajte sebi potvrdu da ste upravo to što jeste“, rekla je.

Bez obzira na to što vam ljudi govore, nikada neće biti tako jednostavno kao uključivanje čarobnog prekidača u vašoj glavi da prestanete da razmišljate na određeni način. Biti čovek znači brinuti se šta drugi ljudi misle o vama. Samo znajte da niste jedini.

(Žene.ba)