Najvažnije ljekovite biljke: Popis koji vam treba

Kad su u pitanju ljekovite biljke, popis koji donosimo u nastavku pomoći će vam u ublažavanju određenih tegoba, piše portal Kreni zdravo.

1. Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L. Lamiaceae)

Kadulja je vazdazeleni sivo-pustenasti mali grm s drvenastom stabljikom i jakim korijenom koji naraste do 50 – 100 cm. Raste na području Sredozemlja, a kao samonikla biljka se posebno pojavljuje na kamenitom tlu Hercegovine. Dio biljke koja se koristi kao droga jeste list kadulje. Tradicionalnog naziva žalfija, kadulja je u jedan od najpopularnijih biljnih lijekova.

U modernoj fitofarmaciji ima vanjsku i unutarnju primjenu. Infuze (čajevi) se koriste za ispiranje i grgljanje kod bolesti usne šupljine, ždrijela, gingivitisa, upale zubnog mesa i sl. Dokazano djeluje protuupalno, antiseptički i adstrigentno. Tradicionalno se lokalno upotrebljava i za određena upalna stanja kože. Osim toga, oralno se koristi kod dispeptičkih tegoba te kao sredstvo protiv znojenja. Naime, smiruje periferni živčani sistem zbog sastavnica tujona i kamfora, što dovodi do smanjenja znojenja.

Najčešći i najpoznatiji oblik korištenja je u obliku čaja, bilo za oralnu upotrebu ili lokalno djelovanje u usnoj šupljini. 1 – 2 g usitnjene biljne droge se prelije sa 150 ml kipuće vode. Čaj se pije tri puta dnevno ukoliko se liječe želučane tegobe. Kao sredstvo protiv znojenja prelije se dva grama biljne droge sa 150 ml kipuće vode, dok se za grgljanje može koristiti i do 2,5 g biljne droge. Trudnicama, dojiljama i djeci nije preporučeno liječenje kaduljom.

2. Uva (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng, Ericaceae)

Uva je polegli grmić s 30 – 70 cm visokom vrlo razvijenom stabljikom. Listovi su kožasti i vazdazeleni, dok se cvjetovi razvijaju u obliku obješenih grozdova s bijelim ili ružičastim laticama. Plod je prepoznatljivih brašnastih i okruglih crvenih boba. Raste u suhim i svijetlim borovim šumama, posebno u planinskim područjima.

Kao biljna droga se koristi osušen list uve. Poznati je antiseptik mokraćnih puteva, a može se koristiti u obliku čaja ili drugih oralnih oblika. Djelatne supstance su arbutinin i metilarbutinin. Nizom metaboličkih reakcija u organizmu te se dvije supstance u mokraćnom mjehuru konačno pretvaraju u difenol i kinon, a koji posjeduju snažan antibakterijski učinak. Difenol i kinon nastaju isključivo u alkalnom mediju, zbog čega neki autori još uvijek preporučuju primjenu soda bikarbone uz čaj ili preparate uve.

Svakako bi tokom upotrebe uve trebalo izbjegavati tvari koji zakiseljuju urin, poput brusnice, gaziranih napitaka, čokolade, pa i većih količina vitamina C. U svakom slučaju, riječ je o vrijednoj i korisnoj biljci koja se tradicionalno upotrebljava za liječenje blagih urinarnih infekcija. Ne preporučuje se primjena kod trudnica i dojilja te kod mlađih od 18 godina. U kontinuitetu se maksimalno smije konzumirati do sedam dana.

3. Prava kamilica (Matricaria recutita L, Asteraceae)

Među najvažnije ljekovite biljke treba uvrstiti i pravu kamilicu koja je do 60 cm visoka biljka, uskih listova te povelikih cvjetnih glavica. Samoniklo raste u mnogim zemljama i na mnogim mjestima, uz puteve i nasipe, po oranicama i sl. Kamilica je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka.

Za liječenje se koristi cvijet kamilice, kao čaj ili u vidu drugih oralnih oblika. Tradicionalno se koristi lokalno i oralno. Oralno kao antiflogistik (protuupalno djeluje) kod bolesti probavnog trakta, te posebno kao spazmolitik (za liječenje grčeva). Za protuupalno djelovanje kamilice su zaslužne sastavnice kamazulen, bisabolol, bisabololoksidi i dr.

Osim toga, koristi se i kao blagi antidijaroik, ali i kod blagih simptoma prehlade. Tradicionalno se koristi i za lokalno liječenje blagih upala kože, kao i za ispiranje malih površinskih rana. Naime, bisabolol uz protuupalan učinak pokazuje i antiseptičko djelovanje. Potreban je oprez kod mlađih od 12 godina te se ne preporučuje trudnicama i dojiljama zbog nedostatka istraživanja na navedenim populacijama.

4. Obični bijeli sljez (Althaeae officinalis L, Malvaceae)

Bijeli sljez je trajna biljka, visoka između 50 i 150 cm. Listovi su joj oveći, trokutasto ovalni, dok joj cvjetovi imaju do pet centimetara u promjeru s bijelim ili blijedo-ružičastim laticama s tamno-crvenim prašnicama. Sam bijeli sljez daje tri oficinalne droge: korijen bijelog sljeza, list bijelog sljeza i cvijet bijelog sljeza.

Zajednička im je osobina što sadrže polisaharide koji vrlo vjerojatno imaju najvažniju ulogu u djelovanju kod smirivanja kašlja. Iako nema snažnih dokaza o farmakološkom djelovanju biljke, tradicionalno se koristi kod smirivanja kašlja, infekcije grla te eventualno blagih probavnih tegoba.

Najčešće se pripravljaju macerati i sirupi od navedenih biljnih droga, dekokti (dekokti nastaju prokuhavanjem biljke u ključaloj vodi 5 – 15 minuta) i rjeđe čajevi. Djeca od treće godine mogu koristiti većinu preparata, uz određene iznimke (čvrsti oblici, čajevi). Kako kod trudnica i dojilja sam učinak bijelog sljeza nije ispitan, ne preporučuje se primjena kod navedene populacije.

5. Crna zova (Sambucus nigra L, Caprifoliaceae)

Crna zova je listopadni do 10 metara visoki grm. To je biljka koja je rasprostranjena u Evropi, sjevernoj Africi i Aziji. Za liječenje se najčešće koristi cvijet crne zove, iako se može upotrijebiti i plod. Najčešće se tradicionalno koristi kod prehlada i dišnih infekcija.

Naime, postoje indicije kako se flavonoidi iz crne zove vežu za neke viruse (npr. virus influence) i na taj način sprečavaju daljnju replikaciju i penetraciju virusa u stanice domaćina. Samim tim može vrlo povoljno djelovati kod pojave virusnih infekcija.

Važno je naglasiti kako, iako postoje određena istraživanja koja govore u prilog navedenoj tezi, ne možemo govoriti o snažnim i čvrstim dokazima. U svakom slučaju, riječ je o vrijednoj biljci koja može biti izuzetno korisna. Najčešće su u upotrebi čaj cvijeta crne zove te ekstrakti plodova. Mlađima od 12 godina, trudnicama i dojiljama zbog nedostatka ispitivanja nije preporučeno korištenje.

6. Sena (Cassia angustifolia Vahl, Caesalpinaceae)

Sena je polugrm visok do dva metra. Samonikla je biljka u sjeveroistočnoj Africi i na srednjem istoku. Posjeduje parno peraste listove, a plod je produženo-ovalna mahuna u kojoj se nalazi 5 – 7 sjemenki. U fitoterapiji se koristi list. Radi se infuza (čaj) na način da na 1 – 2 g biljne droge ide 200 ml vode.

Najvažniji sastojci samog lista su antrakinonski derivati senozidi koji su lako topljivi u vodi. Iz tog razloga se i koristi čaj, odnosno infuza. Senozidi su heterozidi antrakinona (vezani su za šećere). Pri ulasku senozida u probavni trakt oslobađa se šećer te nastaju antrakinonske molekule. Te molekule djeluju purgativno te se koriste kod opstipacije, odnosno zatvora.

Potreban je oprez te se ne preporučuje kontinuirano korištenje duže od sedmice. Najčešće je dovoljno 2 – 3 puta konzumirati čaj tokom sedmice. Kontraindiciran je kod mlađih od 12 godina. Dojilje ne bi smjele koristiti navedenu biljku zbog prelaska aktivnih tvari u mlijeko. Ne preporučuje se trudnicama, osobama s upalnim bolestima crijeva, kod dehidracije itd. Potreban je oprez kod korištenja drugih lijekova.

7. Kantarion (Hypericum perforatum L. Hypericaceae)

Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka koja raste do visine 40 – 80 cm. Prirodno je rasprostranjena po Evropi i Aziji, iako je prenesena i u Sjevernu, Južnu Ameriku te Australiju. Kantarion se tradicionalno upotrebljava kao antidepresiv, za liječenje mentalne iscrpljenosti, poremećaj spavanja te lokalno kod blažih upalnih stanja kože.

Smatra se da su sastavnice hipericin i hiperforin najzaslužnije za samo djelovanje biljke. Čaj se pravi od zelene biljke te je u tom smislu jednostavan za pripremu. Važno je upozoriti na moguće interakcije kantariona s drugim lijekovima, te je radi toga i mogućih nuspojava važan oprez pri konzumaciji čaja ili drugog oralnog oblika. Mlađima od 12 godina, trudnicama i dojiljama zbog nedostatka ispitivanja nije preporučeno korištenje.

8. Pasiflora (Passiflora incarnata L, Passifloraceae)

Pasiflora je puzavica čije stabljike mogu narasti i do devet metara dužine. Posjeduje izmjenično poredane listove. Samonikla je u južnim i istočnim dijelovima Sjeverne Amerike. Kao droga se koristi cijeli nadzemni dio biljke. Tradicionalno se koristi za liječenje anksioznosti. Naime, prema dosadašnjim dokazima, sastavnice pasiflore se vežu za jednaka vezna mjesta kao i anksiolitici, što objašnjava samo djelovanje biljke. Poznato je kako pasiflora djeluje sedativno, anksiolitički i spazmolitički.

Sastav pasiflore je složen, te je djelovanje rezultat sinergije lipofilnih i hidrofilnih dijelova biljke. Iz tog razloga određeni autori smatraju kako infuze (čajevi) i tinkture nisu idealan oblik korištenja pasiflore. Samim tim, iako se tradicionalno koristi i čaj, adekvatniji bi bili oralni oblici dobiveni posebnom metodom ekstrakcije kojom se očuvaju hidrofilni i lipofilni dijelovi biljke. U svakom slučaju pasiflora se može koristiti za nesanicu, tahikardije psihogenog uzroka, anksioznost itd. Ne preporučuje se mlađima od 12 godina te trudnicama i dojiljama.

(Žene.ba)