Stidljivost je jedan od češćih problema savremenog društva. Najjednostavniji njen oblik pojavljuje se već kod jednogodišnjih beba.
Nju često pripisujemo prirodnom oprezu odojčadi prema nepoznatim licima.
Ipak, stidljivost ne treba podsticati. Naprotiv, potrebno je suzbijati i razvijati otvorenost, spremnost za komunikaciju, ukratko emocionalnu inteligenciju.
Razvoju stidljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Stručnjaci ističu četiri osnovne greške u odgoju koje pogoduju razvoju stidljive osobe:
Prezaštićenost
Roditelji ne dopuštaju djeci da sama rješavaju neke svoje probleme s vršnjacima ili obavezama. Život roditelja vrti se samo oko djeteta, a njega druga djeca etiketiraju kao maminu mazu.
Strog i hladan odnos
Ne pruža priliku djetetu da nauči kako da stupi u interakciju s vršnjacima i drugom djecom i kako da prepozna da imenuje emocionalna stanja sebe i drugih.
Perfekcionizam
Roditelji preko djeteta žele da ostvare neke svoje neispunjene ambicije, a ono, da bi im ugodilo, ne želi da prihvati svoje pravo na grešku i ne priznaje sebi ništa manje od savršenstva.
Uslovna ljubav
Manifestuje se kroz motivisanje djeteta na nešto pomoću emocionalne ucjene (kao na primjer “Mama te neće voljeti ako ne uradiš to”).
Svaka od ovih grešaka, koje roditelji često čine nesvjesno, narušava privrženost djeteta roditeljima i obratno, dovodi do nemogućnosti ostvarenja normalnih odnosa s drugim osobama i pogoduje razvoju stidljivosti i nesigurnosti.
Nepoznavanje osjećaja sigurnosti, ljubavi i povjerenja koje mu daju roditelji u ranoj dobi može obilježiti dijete za cijeli život i ostaviti trag na njegovim kontaktima s okolinom u budućnosti.
Zato je važno pravovremeno prepoznati stidljivost kod sebe i drugih, učiti kako prihvatati mane i svijest o vrlinama, biti prirodan, biti ono što jesmo, učiti od drugih, učiti prihvatiti odbijanje ili neuspjeh.
Cilj borbe protiv stidljivosti nije biti i postati savršen, bezgrešan ili nemilosrdan, već naučiti kako kvalitetnije i srećnije živjeti.
Ko će najlakše postati stidljiv
Najizloženija razvoju stidljivosti su:
* Djeca koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima;
* Izrazito nadarena djeca;
* Jedinci;
* Visoko reaktivna djeca;
* Djeca koja žive u izolovanim sredinama siromašnim socijalnim kontaktima;
* Djeca koja dolaze iz disfunkcionalnih porodica.
Cdm.me