Pročitano, ali ne i odgovoreno: Psihološki pogled na 'seen' kulturu
Poruka je poslana, "seen" stoji na ekranu, ali odgovora nema. Da li je to samo trenutak nepažnje ili znak da nešto nije u redu? U eri digitalne komunikacije, tišina nakon pročitane poruke može zvučati glasnije od riječi.
Psiholozi i stručnjaci za veze sve češće ističu da način na koji komuniciramo u virtuelnom prostoru reflektuje dublje obrasce naših odnosa.
Riječi struke
Dr. Sarah Konrath, socijalna psihologinja sa Univerziteta Indiana, objašnjava da očekivanja u vezi s brzim odgovorima često proizlaze iz naše potrebe za sigurnošću.
"Ako nam je neka osoba važna, njen odgovor doživljavamo kao potvrdu naše vrijednosti u toj vezi. Kada taj odgovor izostane, može se javiti osjećaj nesigurnosti", navodi Konrath.
Ipak, ne treba svaki "seen" smatrati svjesnim odbijanjem. Stručnjaci podsjećaju da ljudi imaju različite komunikacijske stilove – dok jedni odgovaraju odmah, drugima treba više vremena.
Digitalni forenzičar ponašanja James Williams napominje da je ključno ne brzati sa zaključcima.
"Društvene mreže nisu odraz stvarnog svijeta. Vaš partner može biti zauzet, pod stresom ili jednostavno zaboraviti odgovoriti, a da to nema nikakve veze s njegovim osjećajima prema vama."
S druge strane, ako se seen ponavlja i postaje obrazac, to može biti znak neravnoteže u vezi.
Dr. Bojana Škorić, psihologinja i terapeutkinja, kaže da učestalo ignorisanje može ukazivati na emocionalnu distancu.
"Kada neko konstantno ‘seen-uje’ poruke, a ne odgovara, to može biti nesvjestan način izbjegavanja konflikta ili signal smanjenog interesa."
Kako se nositi s "seen" tišinom?
Stručnjaci predlažu da umjesto impulzivnih zaključaka, postavimo sebi nekoliko pitanja: Da li se ovo dešava često? Kako izgleda komunikacija uživo? Da li sam već razgovarao/la s partnerom o svojim očekivanjima?
Umjesto prebacivanja krivice, otvoren razgovor može biti rješenje – jer, na kraju, najvažniji odgovori ne dolaze kroz poruke, već kroz stvarne odnose.
