Nermina Vehabović-Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja, za N1 je govorila o mentalnom zdravlju, te o tome koliko okolina ima ključnu ulogu u pružanju pomoći.
Vehabović Rudež je komentarisala podatke Hitne pomoći da je u Sarajevu samo u augustu počinjeno četiri samoubistva, kazavši da psiholozi odavno upozoravaju da situacija sa mentalnim zdravljem u Bosni i Hercegovini nije dobra.
“Mi nekako ‘preživljavamo’, ali to ne znači da nam je mentalno zdravlje dobro. Svakodnevno funkcionišemo i ne posjećujemo centre za mentalno zdravlje, psihologe i psihijatre privatno i nadamo se da je naše mentalno zdravlje dobro. Međutim, ovakvi podaci govore da imamo obavezu da se brinemo o sebi i da se brinemo o nama bitnim ljudima”, kazala je.
Ističe da je mentalno zdravlje ugroženo kod ljudi generalno i da ima mnogo razloga koji govore da nam mentalno zdravlje nije baš na zavidnom nivou.
“Pod stresom su u savremenom svijetu, brzina, itd. Međutim u BiH je bremenito i svim onim otežavajućim okolnostima koje imamo – stalni pritisak društveno-političke situacije, traume koje nisu razrađene, trenutna ekonomska situacija, gubici posla – zapravo osjećaj bespomoćnosti ili osjećaj da ne vidimo perspektivu šta će se ovdje dalje dešavati”, kazala je psihologinja.
Navodi da dosta ljudi nije sposobno da prepozna znakove depresije ili anksioznosti.
“Jednostavno, stanje obrazlažu ‘eto to je tako, malo sam neraspoložen, biće bolje’. Međutim, sve dublje i dublje tonu ili vjeruju da im niko ne može pomoći. Puno je razloga za pokušati suicid, nije to uvijek samo depresija. Može to biti u trenutku neki ogromni problem za koji vjerujem da neću naći rješenje, usamljenost, izloženost nasilju. Mi smo odgovorni da prepoznajemo simptome, čak i tjelesne, ne mora osjećajne – bolove, pritisak u grudima, promjene ritma srca – i da se obratimo za pomoć”, pojasnila je.
Psihologinja podsjeća da još postoji stigmatizacija ako neko ode psihologu ili psihijatru da to znači da je lud.
“Onda ljudi pokušavaju to nekako samostalno da rješavaju. Naši ljudi su sve više usamljeni, meni se čini da se više ne osjeća mogućnost da se nekome požalim i potražim pomoć, jer ću biti izložena, neću biti dovoljno jaka ili hrabra. Znači ne mogu se nositi sa ovom situacijom ako sam zatražila pomoć ili požalila se nekome. Evo nam dovoljan alarm da su nema međuljudski odnosi ugroženi, jer ljudi su nestrpljivi, nemaju više vremena jedni za druge, bježe jedni od drugih i tako ne možemo ni pomoći jedni drugima”, kazala je i poručila:
“Malo se okrenite oko sebe i vidite šta je sa ljudima oko vas”.
Dodaje da je zaista potrebno biti zainteresovan za ljude oko vas.
“Ne odustajte od njih. Ako vidite da ima poteškoća, ne treba biti naporan i govoriti ‘treba ti pomoć’, nego jednostavno biti tu, sulfate, čuti, prepoznati, dati usmjerenje, ne treba davati savjete. Jednostavno, biti tu i reći znaš tamo negdje postoje neki ljudi koji ti mogu pomoći ili reći ‘tražila sam i ja pomoć u centru za mentalno zdravlje”, kazala je.
Žene.ba / N1
