Roditelji ovo posebno vole kod odrasle djece: Male navike koje čuvaju bliskost

Dok su djeca mala, roditelji su ti koji brinu o svakom detalju njihove svakodnevice, organizuju aktivnosti i nastoje biti uključeni u svaki važan trenutak. Međutim, kada djeca odrastu, njihova uloga se mijenja, a odnos može dobiti sasvim novu dimenziju.

Roditelji tada više ne traže samo priliku da savjetuju i usmjeravaju svoju djecu. Sve više im znači da s njima mogu razgovarati kao s odraslim osobama, dijeliti zajedničke interese i provoditi vrijeme bez osjećaja obaveze.

Upravo svakodnevne sitnice često imaju najveću vrijednost. Zajednički obrok, razgovor o poslu, gledanje omiljene serije ili jednostavan telefonski poziv mogu dodatno učvrstiti odnos koji se godinama gradio.

Zajedničko vrijeme postaje posebno dragocjeno

Kada djeca odrastu, zajedničke aktivnosti više ne moraju biti prilagođene isključivo njihovom uzrastu. Roditelji i odrasla djeca mogu zajedno gledati filmove, pratiti serije, razgovarati o aktuelnim temama ili pronaći hobije u kojima oboje uživaju.

Prema pisanju Psychology Today, porodice koje redovno provode vrijeme zajedno mogu razviti čvršće međusobne veze, bez obzira na to kako odluče provesti te trenutke.

Profesor psihologije i neuronauke Laurence Steinberg sa Univerziteta Temple govorio je o iskustvima svojih studenata tokom pandemije. Neki od njih ispričali su da su tek nakon povratka u roditeljski dom imali priliku bolje upoznati svoje roditelje. Zajednički život i više vremena provedenog pod istim krovom omogućili su im da ih počnu posmatrati i kao osobe sa vlastitim navikama, interesima i iskustvima, a ne samo kroz ulogu roditelja.

Podrška koja dolazi bez osjećaja obaveze

Kako roditelji stare, mogu se pojaviti situacije u kojima im je potrebna dodatna pomoć. To ne mora uvijek značiti velike obaveze. Nekada je dovoljno pomoći im oko svakodnevnih zadataka, obaviti kupovinu, riješiti neki tehnički problem ili jednostavno biti tu kada im je potrebno društvo.

Odrasla djeca često žele pružiti takvu podršku, a roditeljima ona donosi osjećaj sigurnosti i olakšanja. Posebno im znači kada pomoć dolazi spontano, bez potrebe da je stalno traže.

Takvi postupci ne predstavljaju samo praktičnu pomoć nego i način da djeca pokažu koliko im je stalo do roditelja.

Pozivi i poruke održavaju bliskost

Fizička udaljenost ne mora značiti i emocionalnu udaljenost. Odrasla djeca često imaju posao, vlastite porodice i brojne obaveze, zbog čega svakodnevni susreti nisu uvijek mogući. Ipak, redovna komunikacija može pomoći da odnos ostane blizak.

Istraživanja o porodičnoj komunikaciji ukazuju na značaj korištenja različitih načina kontakta. Telefonski razgovori, poruke i video pozivi mogu olakšati održavanje veze, posebno kada roditelji i djeca ne žive u istom gradu.

Doktorantica Jennifer Schon savjetuje roditeljima da budu spremni upoznati i savremenije načine komunikacije. U tome im upravo odrasla djeca mogu pomoći, bilo da je riječ o korištenju aplikacija za dopisivanje ili video poziva.

Na kraju, roditeljima često nije potrebno mnogo da bi osjetili bliskost sa svojom djecom. Redovan razgovor, zajedničko vrijeme i spremnost da jedni drugima budu podrška mogu napraviti veliku razliku. Kada djeca odrastu, odnos s roditeljima ne mora postati manje važan. Naprotiv, može prerasti u prijateljstvo u kojem obje strane pronalaze razumijevanje, sigurnost i oslonac.