Ekskluzivan pogled u dom Giorgia Armanija: Igračka na sofi ima posebno značenje

Na prvi pogled, djelovao je klasično. Međutim, pažljiviji posmatrač mogao je primijetiti mnogo više – satenske manšete koje su se savršeno širile na zglobovima, zaobljena ramena, besprijekornu, ali diskretnu krojačku preciznost. Teško je govoriti o prostorima koje dizajnira Giorgio Armani, a ne spomenuti odjeću koju stvara.

Njegov stil i estetika dijele snažan i prepoznatljiv vizuelni jezik, a Elle je to odlučio detaljno istražiti.

Armanijeva najnovija reklamna kampanja nosila je slogan "To je tako Armani", a svi su tačno znali šta to znači – prigušene boje, zavodljive teksture, elegantne linije i oblici. No, onima koji pažljivo posmatraju, uvijek se otkriva neočekivano iznenađenje, diskretan osmijeh, suptilna poruka. U onom smoking sakou to su bile izdužene manšete. Na modnoj pisti, često je to mali, ali upečatljiv šešir.

"Postoji dosljednost u mom pristupu – čiste linije, skladne boje i vrhunski materijali, ali svaki prostor poprima individualni karakter", kaže Armani.

"Ipak, moji lični prostori sadrže i određene ekscentričnosti koje me karakteriziraju kao osobu, ali ih rijetko unosim u svoje kreacije. Volim nekoliko dodira humora – plišane igračke ili skulpture životinja. U Milanu imam gorilu Uri, dok je u New Yorku mali majmun na sofi. Oni su znak života u prostoru. Svaki od mojih domova, gledano zajedno, jedinstven je i u skladu sa svojom lokacijom."

Armani je prvi put primijetio ovu zgradu u neorenesansnom stilu iz 1929. godine, koju su projektirali arhitekti Schwartz & Gross, tokom jedne od svojih posjeta New Yorku.

"Central Park West pruža najbolji pogled na horizont grada, a ovaj stan odiše prostranošću koja je nesrazmjerna njegovim stvarnim dimenzijama, zahvaljujući velikim prozorima okrenutim u svim smjerovima."

Interijer, kako priznaje, neosporno nosi njegov pečat, ali ovaj stan je ipak izrazito newyorški.

Poseban element stana čine originalni vitraji iz 1920-ih, koji podsjećaju na gotičke crkve. Prema predaji, arhitekti su pronašli inicijale Marion Davies urezane u kamin, što dodatno doprinosi legendi ovog prostora, budući da je nekadašnji vlasnik bio William Randolph Hearst. Međutim, i sam grad, na koji se pruža pogled iz ovih prozora, sastavni je dio Armanijeve priče.

Njegova ljubav prema New Yorku započela je davno prije prošlogodišnjeg spektakularnog otvorenja flagship trgovine i rezidencija na Madison Avenue.

"Svoj prvi put u Ameriku doživio sam 1970-ih, kada sam osvojio Neiman Marcus nagradu. Bilo je to uzbudljivo putovanje otkrića. Vidjeti New York uživo ostavilo je snažan utisak na mene. Oduvijek me privlačila energija i internacionalni karakter ovog grada. U mnogočemu je različit od Milana, ali uvijek mi je bio poznat – možda zato što ga, kao veliki filmofil, nosim u vizuelnoj memoriji zahvaljujući mnogim filmovima, posebno onima mog prijatelja Martina Scorsesea. 

"Oduvijek sam sanjao živjeti na Upper West Sideu – i tu sam na kraju i završio."

A kako izgleda jedan dan Giorgia Armanija u New Yorku?

"Ako bih ugostio nekoga u svom domu ovdje, poslužio bih uglavnom italijanska jela – tortelli alla piacentina, cotoletta, limunsku eskalopu, pečenu piletinu, pastu alla puttanesca, jednostavne sireve, salatu od artičoka ili puntarelle, rižu al salto, ditalini s umakom od paradajza, farfalle s tikvicama i šafranom. Klasična i bezvremenska jela."

I šta bi gosti mogli naučiti o Armaniju posmatrajući njegov prostor?

"Nadam se da će osjetiti autentičnost, predanost i strast koja obilježava sve što radim."