Video, prikazan tokom komemoracije u Narodnom pozorištu u Sarajevu, sadržavao je posebno odabranu pjesmu koja je bila značajna za Damira i Jasmilu. “U augustu mi je poslao pjesmu Gracias a la vida (Hvala životu) preko Vibera. Mercedes Sosa bila nam je omiljena pjevačica, a možda je i Zoe nastala uz njene tonove”, prisjetila se Jasmila.
Na samoj komemoraciji, Vlado Gojun je pripremio kolaž fotografija uz pjesmu, evocirajući značajne trenutke iz Damirovog života. Jasmila je istakla: “Mnogo dragih ljudi i trenutaka koje je Damir volio nedostaje, ali nastavit ćemo ih dodavati. Izabrali smo baš ovu pjesmu jer je Tumba uživao u svakom trenutku života. Sada je s nama u drugačijoj frekvenciji – prisutan svakog dana. Njegova ljubav i energija ostaju neuništive.”
Damir Ibrahimović preminuo je u 61. godini života, ali njegov doprinos bh. kinematografiji ostaje neizbrisiv. Zajedno s Jasmilom, 1997. godine osnovao je produkcijsku kuću Deblokada. Prvi film koji je producirao bio je Jasmilin film Crvene gumene čizmice.
Tokom svoje karijere, Damir je bio producent ili učestvovao u stvaranju brojnih značajnih filmova, među kojima su: Znam kako dišeš, Grbavica, Quo Vadis, Aida?, Blum: Gospodari svoje budućnosti, Love Island, Jedan dan u Sarajevu i Na putu. Njegovo naslijeđe i danas inspiriše novu generaciju filmskih stvaralaca u Bosni i Hercegovini.