Napustio nas je velikan Josip Pejaković: Čuvar bosanskog duha, riječi i scene
Josip Pejaković, glumac, pisac, scenarista i hroničar bosanskog duha, preminuo je sinoć u 78. godini života.
Vijest o njegovoj smrti potvrdio je sin Dejan Pejaković, a društvene mreže preplavljene su oproštajima njegovih kolega i poštovalaca.
Neizbrisiv zlatni trag
U posljednjoj deceniji života vodio je tešku borbu sa zdravljem. Bio je, kako je sam rekao 2019. godine, “otpisan”, ali je snagom duha i riječi nastavio živjeti i stvarati, ostavivši neizbrisiv trag u kulturnoj memoriji Bosne i Hercegovine.
Rođen u Travniku 1948, obrazovan u Sarajevu u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića, Pejaković je bio glumac koji je govorio punoćom svake uloge. Diplomirao je ulogom Tuzenbaha u Čehovljevim Tri sestre, a odigrao je više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo. Njegove izvedbe u predstavama poput Kralj Lear, Hamlet u selu Mrduša Donja, Višnjik, Braća Karamazovi, Legenda o Ali-paši, Hasanaginica i Dugo putovanje u noć, upisane su u kolektivno pamćenje publike.
Pejaković je bio i pisac i monodramist – autor kultnih tekstova kao što su Oj, živote i On meni nema Bosne, kroz koje je ispisivao autentični bosanski narativ: duboko ironičan, tragičan i snažno ukorijenjen u narodu. Njegov umjetnički i društveni angažman nadilazio je scenu – bio je istinski svjedok i komentator bosanskohercegovačke stvarnosti, od pozorišne daske do društvene margine.
Dobitnik je najviših priznanja, među kojima su Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1974), nagrada ZAVNOBiH-a za životno djelo (1991), kao i priznanja Udruženja dramskih umjetnika BiH.
U maju 2022. objavio je knjigu Sevdalinka, a zajedno s muzičarem Rambom Amadeusom pokrenuo je inicijativu da se sevdalinka uvrsti na UNESCO-ovu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine, čime je još jednom pokazao svoju odanost očuvanju identiteta i duhovne baštine Bosne i Hercegovine.
Josip Pejaković ostaje zapamćen kao umjetnik koji nije glumio život, već ga je nosio na sceni, u glasu, u riječima koje bole, ali i iscjeljuju.
Jedan od svojih posljednjih intervjua dao je upravo portalu Žene.ba, gdje je govorio o životu, nepravdi, umjetnosti, i gdje se još jednom pokazao kao nepokolebljiv glas jednog naroda, jedne tuge i jedne istine.
Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: