Svako ko ima dijete ili radi s djecom zna da ona upijaju sve oko sebe poput spužve, posebno u ranom i srednjem djetinjstvu. Bilo da je riječ o pozitivnim ili negativnim navikama, činjenica je da će dijete ponavljati ono što vidi.
Dijete još uvijek nije formiralo svoju ličnost pa uči preko onoga što vidi oko sebe. Riječ je o načinu učenja koje se u psihologiji naziva učenje po modelu.
Učenje po modelu oblik je učenja u kojemu dijete promatra model (uzor) i usvaja određene stavove i oblike ponašanja modela aktivnim imitiranjem, iako potencijalno model (roditelj) nije imao namjeru to ih naučiti te često nije niti svjestan da to prenosi djetetu. Primjerice, ako roditelj viče na dijete jer se ono svađalo u školi ili vikalo tijekom nastave, s namjerom da mu kaže da to ne smije činiti, dijete u većoj mjeri opaža ono što vidi, a ne ono što čuje, a to je da i roditelj sam viče, pojašnjava psihologinja.
Upravo se tako stječu i navike, i pozitivne i one negativne. Spomenuti primjer vikanja jedan je od njih, no djeca opažanjem mogu imitirati i druge radnje poput korištenja tehnologije ili pak čitanja knjiga. Ako roditelj to često radi, ona će također steći određenu naviku.
Evolucijski najstariji dio mozga zvan bazalni gangliji zadužen je za stvaranje navika. Navike, prema znanstvenim otkrićima, nastaju zato što mozak stalno traži način kako da se manje napreže i odmara. Stoga smo uspješno razvili navike prema kojima možemo obavljati određene radnje rutinski, a ostaviti mozgu mjesta da se bavi drugim mislima.
Učinkovit mozak dopušta nam da ne razmišljamo neprekidno o onome što stalno činimo, o hodanju, disanju, hranjenju, tako da svoju mentalnu energiju možemo usmjeriti na kreiranje novih radnji koje nam omogućuju evolucijski napredak.
Štoviše, Istraživanje koje su 2006. godine objavili Verplanken i Wood sa Sveučilišta Duke pokazalo je da više od 40 % svega onoga što ljudi svakodnevno čine nije zapravo posljedica racionalnih odluka, nego samo stvar navike, a jednako je i s djecom.
Roditelji trebaju biti svjesni toga da će dijete učiti od njih i stvoriti svoje navike gledajući upravo njih. Ako je, primjerice, roditelj konstantno izložen društvenim mrežama, ne ispušta telefon iz ruke ni tijekom šetnje ili obiteljskog ručka ili pak mu je odlazak na spavanje nezamisliv bez mobitela, a dijete sve to vidi, nije realno očekivati da će dijete slijediti pravila i zabrane o korištenju mobitela koje mu roditelj izriče.
No s druge strane, učenje može biti i vrlo pozitivno. Najbolji primjer toga je čitanje knjiga. Čitanje knjiga snažno utječe na cjelokupni dječji razvoj, od govora, bogaćenja rječnika, pa sve do uvježbavanja koncentracije. Ako dijete vidi da roditelj često poseže za knjigom i odlazi u knjižnicu ili pak uvijek dan završava čitanjem, i samo će htjeti zaviriti u knjige.
Zadovoljna.hr