Posebno im odgovaraju vlažni i sjenoviti uslovi, a najviše štete prave na mladim, nježnim biljkama koje mogu uništiti za vrlo kratko vrijeme.
Sve veći broj vrtlara zato traži prirodne načine zaštite, bez upotrebe jakih hemijskih sredstava. Jedno od jednostavnijih rješenja krije se u samom izboru biljaka koje sadimo u vrtu.
Iskustva pokazuju da puževi ne napadaju sve biljke jednako. Neke izbjegavaju u širokom luku, najčešće zbog mirisa, strukture ili sastava lista. Upravo te osobine mogu se iskoristiti kao prirodna zaštita.
Posebno se izdvajaju aromatične biljke poput lavande, ružmarina i timijana. Njihov jak miris, koji ljudima često prija, puževima je izrazito neugodan. Kada se sade u blizini osjetljivijih kultura, mogu djelovati kao prirodna barijera i smanjiti njihovo kretanje kroz vrt.
Osim mirisa, važnu ulogu ima i tekstura listova. Biljke koje imaju hrapave, čvrste ili blago dlakave listove puževima su manje privlačne jer im otežavaju kretanje. Zbog toga ih često zaobilaze u potrazi za hranom.
Tu su i vrste s čvrstim ili manje sočnim listovima, koje puževi uglavnom ne biraju dok imaju dostupne mekše izdanke. Takve biljke mogu ostati relativno netaknute čak i u periodima veće najezde.
Postoje i biljke koje u sebi sadrže prirodne supstance koje puževima nisu privlačne, pa ih izbjegavaju kad god imaju izbor. Ipak, važno je znati da u ekstremnim situacijama, kada hrane nema dovoljno, puževi mogu napasti i ono što inače ne diraju.
Zato se najbolji rezultati postižu kombinacijom – pametnim rasporedom biljaka, dobrim održavanjem vrta i korištenjem vrsta koje prirodno odbijaju štetočine. Na taj način vrt može ostati zdrav i zaštićen, bez potrebe za agresivnim sredstvima.