"Ovo je predobro da bi trajalo" – zašto mnogi razmišljaju na ovaj način?
Umjesto da uživaju u onome što im se događa, počinju razmišljati koliko će to trajati i kada će se pojaviti prvi problem.
Na društvenim mrežama i u popularnoj psihologiji ovakav način razmišljanja sve češće se opisuje izrazom cherophobia, odnosno nelagoda ili strah povezan sa srećom. Ipak, stručnjaci naglašavaju da se ne radi o službeno priznatom psihijatrijskom poremećaju, već o nazivu koji opisuje određeni obrazac razmišljanja i emocionalnih reakcija.
Takve osobe često imaju osjećaj da iza svakog lijepog događaja slijedi nešto loše. Kada ostvare poslovni uspjeh, pronađu ljubav ili im se dogodi nešto što su dugo priželjkivali, umjesto bezbrižnog uživanja počinju razmišljati o mogućim problemima koji bi mogli uslijediti.
@selfloveoasis Do you relate?
♬ Originalton - darlingsthoughts
Zbog toga neki nesvjesno izbjegavaju pretjerano radovanje ili spuštaju vlastita očekivanja. Vjeruju da će ih to zaštititi od razočaranja ako stvari krenu u neželjenom smjeru. Takav način razmišljanja može pružiti prividan osjećaj sigurnosti, ali istovremeno umanjuje sposobnost da se uživa u sadašnjem trenutku.
Psiholozi ističu da razlozi za ovakav obrazac nisu isti kod svih ljudi. Kod nekih se razvija nakon teških životnih iskustava ili trauma, naročito ako su nakon perioda mira i zadovoljstva doživjeli gubitak ili neku drugu bolnu situaciju. Mozak tada može početi povezivati osjećaj sreće s mogućom opasnošću.
Kod drugih je riječ o izraženoj potrebi za kontrolom. Očekivanjem najgoreg pokušavaju se emocionalno pripremiti na moguće razočaranje, vjerujući da će ih ono manje pogoditi ako ga unaprijed predvide.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da nije svaka osoba koja teško prihvata sreću suočena s ovim obrascem. Slične reakcije mogu biti povezane s anksioznošću, nesigurnošću, stresom ili jednostavno zahtjevnim životnim periodom, zbog čega se na osnovu jednog ponašanja ne može donositi zaključak o nečijem psihološkom stanju.
Ako primijetite da vam se nakon svakog lijepog događaja automatski javljaju misli o tome šta bi moglo poći po zlu, korisno je zastati i zapitati se da li reagujete na stvarnu opasnost ili na vlastita predviđanja. Budućnost niko ne može u potpunosti kontrolisati, ali stalno očekivanje najgoreg često nas sprječava da istinski doživimo trenutke koji su pred nama.
Ponekad upravo prihvatanje činjenice da život nosi i lijepe i teške dane može biti prvi korak ka tome da bez grižnje savjesti uživamo u sretnim trenucima kada nam se dogode.