Siena - toskanski dragulj koji zaslužuje više pažnje

Siena se najčešće posjećuje u sklopu ture po Toskani. Premda je ova regija jako popularna, a možda donekle i „isfurana“, ako niste bili u Sieni, morate to učiniti jer ovaj grad svakako zaslužuje da mu se posveti pozornost. Naime, ono što će vam neko drugi ispričati o Toskani, pa tako i o Sieni, nije ni sjena doživljaja kad se napokon nađete u tom gradu. Vjerujte mi!

Kad smo radili plan za posjet Toskani, koncentrirali smo se na njezin južniji dio, pa je u vezi s tim bilo najzgodnije da se smjestimo u blizinu Siene i svaki se dan, nakon obilaska nekog od mjesta, počastimo večerom u ovom gradu. Svakog poslijepodneva, iscrpljeni od cjelodnevnog vozikanja, razgledavanja i penjanja po vidikovcima, sanjali smo o ugodnom talijanskom restoranu i malo chillanja. Kako smo većinu vremena posvetili mjestima koje smo odlučili posjetiti, Sienu smo ostavili kao šećer na kraju. Nisam potrošila previše vremena na detaljno planiranje obilaska Siene, što mi je zapravo bilo drago. Jedino čega sam se sjećala bile su fotografije Piazze del Campo.
Nakon potrage za parkingom i paničnog udaljavanja od svih natpisa ZTL (Zona trafico limitato), što u slobodnom prijevodu znači „vozi dokle te kotači nose, ako ne želiš platiti astronomsku kaznu“, bilo je vrijeme za neki od restorana.

MANJE NAPUČENA TURISTIMA I JEDNAKO AUTENTIČNA

Gradska jezgra u Sieni nije prevelika pa smo još prve večeri odlučili prošetati, kako bismo stigli do Nonna Gina, malog restorana tik uz rub gradskih zidina. Šetajući jednom od većih ulica, odlučili smo skrenuti kroz omanji prolaz, nešto poput haustora, jer se s druge strane čuo glasan žamor. Posve neočekivano našli smo se na Piazzi del Campo! U čudu smo gledali oko sebe, diveći se veličanstvenom prizoru – prostrani trg s mjesta na kojem smo stajali lepezasto se sužavao ispred nas, skroz do suprotne strane na kojoj se nalazi impresivni Palazzo Pubblico i 102 metra visoki toranj Torre del Mangia. Možda ne bismo bili toliko začuđeni da prolaz nije tako malen. Teško je povjerovati da smo do najpoznatijeg mjesta u gradu stigli na tako jednostavan način.

PIAZZA DEL CAMPO

Nismo se htjeli „odlijepiti“ od tog dojmljivog mjesta, no presudila je glad. Ali odmah nakon posljednjeg zalogaja vratili smo se na trg. Neobično je i to što na njemu nema ni klupa ni stepenica, niti ičega sličnog. Trg je popločen crvenom ciglom i lagano nakošen, pa dok sjedite na njemu, osjećate se kao da ste na tribinama nekakve pozornice. Doživljaj je i sama atmosfera kojom odiše Piazza del Campo, jer je sa svih strana okružuju velebne palače. Na jednoj strani u prizemlju nižu se restorani i kafići, a većina zgrada je u crvenkasto-ružičasto-narančastim tonovima. Usklađeno i harmonično. A sve to prati soundtrack talijanske glazbe, pa se osjećate kao da gledate neki stari flm – romantično, opušteno, hedonistički.

No Piazza del Campo ne izgleda uvijek tako smirujuće, kako smo je mi doživjeli. Upravo suprotno! Svake godine 2. jula i 16. avgusta, ovaj lijepi trg pretvara se u pravu natjecateljsku arenu u kojoj se održava Palio, tradicionalna utrka na konjima između deset (od ukupno 17) neovisnih gradskih područja (contrade). Ta se tradicija njeguje od početka 14. stoljeća. Pobjednik utrke koja traje samo stotinjak sekundi, dobiva zastavu posvećenu Djevici Mariji, a cijeli grad ukrašava se bojama momčadi iz pobjedničke četvrti. Cijeli spektakl prati ceremonijalna procesija, sa zastavama i živom muzikom.

PALAZZO PUBBLICO

Gradska vijećnica – Palazzo Pubblico – sjedište je gradskih vlasti još od 13. stoljeća, a sagrađena je kako bi se pokazalo golemo bogatstvo te ponos zbog neovisnosti i sekularizma. Vijećnica zauzima prestižnu lokaciju na trgu Piazza del Campo, natječući se u ljepoti s Torre del Mangiom koji joj je pripojen. Kad se popnete na vrh tornja, ako vam strah od visina ne oduzme dah, onda će to zasigurno učiniti pogled kojim ćete obuhvatiti cijeli grad. Narančastocrveni krovovi šire se od trga kao da ih je netko nacrtao, a potom vas zadive jarkozeleni brežuljci u daljini. Ovu prepoznatljivu vizuru „remeti“ jedino bazilika, provirujući pomalo sramežljivo, udaljena od ostatka građevina te, naravno, veličanstvena katedrala koja se ponosno uzdiže iznad krovova i čiju veličinu možete pojmiti tek kad je promatrate s visine.

S obzirom na to da je centar grada dostupan samo pješice, odnosno biciklom ili skuterom (uz iznimku policije i taxija), dobro je znati da se Siena, iako se ne čini velikom, prostire na tri brežuljka, pa je za obilazak potrebna i određena količina kondicije. No to je ujedno i ono najljepše – promatrati grad iz različitih perspektiva, pri čemu je svaka fantastična na svoj način. To je bilo i prvo mjesto za koje jednostavno nisam mogla odlučiti koji mi je vidikovac draži. Budući da smo bili smješteni u Quercegrossi, u prirodnom okruženju, i da nam je za svaki odlazak do Siene trebao auto, bilo je važno pronaći parking koji nije jako udaljen od centra grada, kao i to da nam početna točka ne bude ista.

Kako u centar grada možete ući autom samo uz potvrdu hotela koji se nalazi ondje, važno je imati unaprijed pripremljenu rutu. U slučaju da vas zaustavi policija, jako je važno pokazati potvrdu kako smijete biti tamo gdje su vas susreli. Oko tih stvari dosta su rigorozni, a kazne su velike, pa ovakva upozorenja valja shvatiti ozbiljno. Jedan od najboljih parkinga nalazi se pored stadiona. Prošlog ljeta, kad smo posjetili grad, uz pomoć jednog lokalaca uspjeli smo naći čak i besplatan parking. Cjelodnevna karta može koštati 40 eura, pa ako želite izbjeći kazne, unaprijed provjerite koliko se plaća za određeno mjesto. U blizini parkirališta kod stadiona nalazi se i vidikovac s kojeg se vide obrisi grada, katedrale i bazilike. Kad sam napravila mali milijun fotografja jer me oduševilo savršeno plavo nebo s nekoliko pahuljastih bijelih oblaka, i nastavila šetnju, stigli smo do bazilike i otkrili još bolji i još „bliži“ pogled sa susjednog platoa. Nažalost, ispred njega je bila visoka željezna ograda, pa smo najbolje kadrove morali hvatati između šipki.

BASILICA DI SAN DOMENICO

Basilica di San Domenico je golemo zdanje šturog izgleda i jednostavnih ploha. Sazidana je od crvene opeke, u kontrastu s visokim zelenim čempresima koji je okružuju. Kad se nastavi dalje prema centru, dolazi se do mosta s kojeg se savršeno vidi brdašce na kojem je podignuta, kao i put koji smo prešli. Naime, u Sieni smo često doživljavali da od zidova ne vidimo građevinu. Bazilika je tako velika da smo primijetili kako smo stigli do nje tek kad smo podigli glavu. Ista stvar desila se i s katedralom.

Noć prije, tijekom šetnje nakon večere, privukla nas je glazba iz jedne od uličica. Kad smo stigli do malog trga, iznenadila nas je fešta na otvorenom. Glazba koju je puštao DJ odzvanjala je trgom na koji su postavljene dugačke klupe i stolovi za kojima je sjedila hrpa mladih. Tu se nalazilo i nekoliko većih stolova s hranom koju su posluživali rekordnom brzinom, dok su mladi svaki čas ustajali i plesali. I svi su pjevali u isti glas. Sa strane su stajali brojni znatiželjnici koji su, poput nas, pokušavali saznati što se točno događa. Napokon smo uspjeli pronaći nekoga tko nije turist i on nam je otkrio da se radi o maturalnoj zabavi! A žene za koje smo mislili da su iz cateringa, zapravo su bile majke maturanata koje su priredile gozbu za svoju djecu. Tek smo sljedeći dan shvatili da se sve to odvijalo sa stražnje strane katedrale, jer je navečer u toj gužvi izgledalo posve drukčije. Takve male zabune i iznenađenja shvatljivi su kad se vidi veličina katedrale, čije je puno ime Duomo di Siena.

DUOMO DI SIENA

S koje je god strane promatrali, sklad prevladavajućih ciglenih tonova remeti pročelje katedrale koje djeluje poput prugastog slatkiša, a krasi ovu građevinu koju s pravom smatraju jednom od najljepših u svijetu. Pa ipak, koliko god izgledala impresivno dok je promatrate iz daljine, oduševit će vas i osjećaj koji pobuđuje kad je gledate izbliza. Kad sam prvi put stala ispred te monumentalne građevine, jednu dugu minutu bez riječi sam piljila u nju. Zapravo ne bez riječi: tu i tamo promrmljala sam dugački vaaaaauuu. Rijetko me koja građevina može tako ušutkati. Znam da će se oni koji su obišli Toskanu sigurno pitati što je tek bilo kad sam vidjela katedralu u Firenci, ali eto, ovu manju u Sieni vidjela sam prvu pa su i moje impresije rasle postepeno. Ono što me također ugodno iznenadilo bio je nedostatak uobičajene turističke gužve; bez problema smo sjedili na zidiću na Piazzi del Duomo i divili se njezinom pročelju. Za razliku od takvog ugođaja, šećući oko katedrale u Firenci, koju je teško obuhvatiti pogledom, morala sam jednim okom paziti da se ne spotaknem o nekoga ispred sebe.

Na katedrali del Duomo, tijekom 13. i 14. stoljeća, radili su neki od najvećih renesansnih umjetnika i arhitekata. Za mramornu fasadu ove gotičke katedrale zaslužan je Giovanni Pisano, a Nicola Pisano izrezbario je propovjedaonicu. Pinturicchio je naslikao izuzetne freske u knjižnici Piccolomini, dok su skulpture djela Michelangela, Donatella i Gian Lorenza Berninija. Crno-bijela tema nastavlja se i u unutrašnjosti, kojom dominiraju prugasto obojeni zidovi i stupovi, a plavi svodovi prekriveni su zvijezdama. S posebnim sam oduševljenjem promatrala pod na kojem se nalazi 56 ploča s prikazima povijesnih i biblijskih scena, koje je u razdoblju od 200 godina izrađivalo oko 40 umjetnika.

SVE ISTRAŽITE PJEŠKE – NEMA POTREBE ZA POSEBNIM NAPUTCIMA

Popis pojedinih ulica, putokaza ili prijedloga za obilazak smatram suvišnim jer Siena nije velik grad i posebno je zadovoljstvo u samostalnom otkrivanju njezinih skrivenih kutaka. Šetnja ovim gradom nalikuje na šetnju po velikom muzeju, samo što su „izlošci“ malo veći – srednjovjekovne palače, uske uličice sa zanimljivim detaljima na fasadama, skulpture i kamena stepeništa, mini vidikovci i još puno toga.

U kamenom popločenom labirintu ulica često se vide i ukrasi u obliku zastavica, a svaki dio užeg centra krije zanimljive restorane, kafće i malene trgove. Lijepo je šetati i svaki put otkriti neko novo „najdraže“ mjesto. Posebno mi se svidjelo što ni usred lipnja nije bilo gužve, za razliku od Firence koja je tada puna turista. Čak ni navečer, kada svaki grad oživi, nismo trebali rezervaciju za stol u odličnim restoranima, ili za mjesto na kojem ćemo popiti čašu vina prije odlaska na spavanje. Ako kojim slučajem nema mjesta u željenom kafću, mislim da je podjednak gušt dočekati sumrak sjedeći na suncem ugrijanim pločama Piazze del Campo.

Piazza del Campo osmišljena je poput amfiteatra, u obliku školjke. Okružena je palačama te puna ljudi koji i danju i noću uživaju u atmosferi.

Graditelji katedrale u Sieni natjecali su se s onima u Firenci; jedno se vrijeme smatralo da njezina veličina ne odgovara potrebama grada. Godine 1317., kad je dovršen donji dio pročelja, katedrala se proširila i na područje danas poznato kao Valle Piatta. No ni to nije bilo dovoljno, pa je napravljen ambiciozan plan za konstrukciju „Duomo Nuovo“ koja je trebala biti najveća u Europi. No zbog kuge koja je pogodila Sienu i ispraznila gradsku blagajnu, te političkih nesigurnosti i nedostataka u projektiranju, od toga se u konačnici odustalo i nastavljeno je s originalnim zamislima.

Gotička Basilica di San Domenico građena je u razdoblju od 1226. do 1465. godine. Većinu svog života u njoj je provela sveta Katarina i danas se ondje čuvaju njezine relikvije. Unutra se nalazi i jedina slika ove svetice, napravljena za njenog života. Riječ je o fresci koju je nacrtao slikar Andrea Vanni.

Neposredno uz gradsku vijećnicu uzdiže se Torre del Mangia, do čijeg vrha, na kojem se nalazi zvono, vode 503 stepenice. Uspon se na kraju isplati zbog fascinantnog pogleda. Toranj je građen tako da bude iste visine kao i katedrala, kako bi se simbolično naglasio tadašnji sekularizam – da su crkva i država podjednako moćne.

Fonte Gaia ili „Fontana svijeta“ nalazi se na povišenom dijelu Piazze del Campo. Nastala je 1419. godine, kao završetak sustava akvadukta koji je dovodio vodu do središta grada. Izgrađena je od bijelog mramora i s tri strane ukrašena kršćanskim reljefima, dok središnje mjesto zauzima figura Djevice Marije.

GDJE ODSJESTI?

Grand Hotel Continental

Ovaj luksuzni hotel s pet zvjezdica nalazi se u samom srcu Siene, u blizini Piazze del Campo.Šarmantni boutique hotel uređen je u renoviranoj zgradi, nekadašnjoj renesansnoj palači iz 17. stoljeća. Svaka od 51 sobe, koliko ih ukupno ima, jedinstvena je i individualno uređena. Za hvaljujući raskošnom pokućstvu, vrijednim antikvitetima i uljima na platnu koja krase zidove, cjelokupan prostor odiše aristokratskim ozračjem. No to su samo neki od luksuznih ukrasa u kojima uživaju gosti hotela. Neke od soba imaju i freskama ukrašene svodove, a u nekima su zadržani originalni toskanski podovi od terakote, koji pričaju o 400 godina dugoj prošlosti. Sretnici koji odsjednu u roofop apartmanu Altana, uživat će u pogledu na Sienu u svim smjerovima. U sklopu hotela su restoran Sapordivino, Lounge Bar by Sapordivino i ekskluzivni Wine Cellar by Sapordivino. www.starhotelscollezione.com

Journal.hr