Elegancija, rafiniranost, prirodni, uglavnom cvjetni motivi, odlike su jedne almasli grane. Pripadala je građanskoj kulturi i njome se potvrđivao društveni status. Nosila se u svim, za život bitnim, prigodama. Rođenje, vjenčanje, druženje. Danas je rijetkost vidjeti almas granu, ponekad na posebnim porodičnim svečanostima.
Burna historija, osvajanja i seobe uticali su na način života pa tako i na izradu i praktičnu upotrebu nakita. Slično se desilo i našem podneblju. Dolaskom Osmanlija došao je novi način života, nove navike i običaji, nova tržišta. Ondašnje tržište je osiguralo da elmas (u bosanskom govoru almas) postane i ostane najpoželjniji dragi kamen, oduvijek nošen kao ukras.
Zajedno s drugim draguljima stoljećima je oblagan preko žada i drugog tvrdog kamena pričvršćen na površinu nježnim cvjetnim svicima u zlatu. Korijeni ove vrste izrade dosežu do Perzije, a dolaskom Rokokoa duga tradicija oblaganja prerasta u povezivanje manjih motiva s dragim kamenom, grančicama od zlata, u almasli grane.
Najstariji primjerci almasli grana, su komadi s početka 19. stoljeća. Njihov oblik i formu je zasigurno definisalo vrijeme rokokoa. Elegancija, rafiniranost, prirodni uglavnom cvijetni motivi, sve su to odlike jedne almasli grane. Almas tog vremena se brusio, u obliku spiralno složenih latica ružinog pupoljka, i to ručno.
Stotinama godina se ova vrsta brušenja, inače nastala u holandskom dijelu Evrope, koristila kao cijenjena vrsta obrade dijamanta. Pošto je svaki almas imao svoj oblik, veličinu i transparentnost koja mu je određivala jačinu sjaja, nakit se izrađivao upravo po njegovom obliku, veličini i sjaju. Pretpostavljam da je ova vrsta nakita nazvana almasli jer je sve počinjalo s almasom. Vrlo vjerovatno su ondašnji majstori slagajući komade dijamanta pronalazili ideju za oblik nakita. Oblik, veličina i broj komada dijamanta određivali su ukupnu veličinu almasli grane. Almas u zlatu kao centralni dio dodatno je ukrašavan zlatnom žicom u obliku latica cvjetova tulipana, ljiljana, jasmina ili ružica gradeći tako jedan zaseban komad.
Više njih, osmišljeno složenih, predstavljalo je zamišljenu cjelinu, dizajn, a slagali su se i pričvršćivali jedni na druge direktno u jednoj tački ili na zajednički ram.
Prostor između dva ili više većih komada napravljenih u formi cvjetova ili latica, a postavljenih po obodu rama, popunjavao se s više manjih komada, vežući one s oboda s jednim centralnim komadom smještenim unutar rama. Nastali komad se dodatno ukrašavao formama u obliku listova koji su odgovarali pomenutim cvjetovima gradeći tako jednu cjelinu. Cjeline su se, najčešće, u neparnom broju i harmonično uklopljene po veličini, vezale u formu ogrlice ili su korištene kao centralni dio narukvice, dijademe za kosu ili broša. Nastajali su komadi nakita koji su najvrjedniji dragi kamen almas i plemeniti metal zlato inspirisani najljepšim dijelom prirode cvijetom uvezali u poznate almasli grane.
Dizajn nakita je imao značajnu ulogu, a definisao ga je ondašnji način življenja. Zasigurno se zna da su ondašnje žene, iako živeći u naglašeno patrijarhalnom društvu upravljale nakitom. Nakit se nasljeđivao po ženskoj liniji, bio je vlasništvo žena i žene su odlučivale ko će ga nositi ili naslijediti.
Karakteristika, a vrijeme je pokazalo i prednost, almasli grana je upravo ta mogućnost da se dva ili više komada spoje u jednu cjelinu povećavajući vrijednost nakitu, potvrđujući društveni status vlasnice a da je iz jednog komada nastajalo dva ili više manjih za nedaj Bože teškog vremena ili pak ravnomjerne raspodjele zasebnih komada na kćeri.
Almasli grane su pripadale građanskoj kulturi i svjedoci su vremena kada se na našim prostorima razvijala želja za posjedovanjem ličnih predmeta kojima se potvrđivao društveni status. Nosile su se u svim, za život bitnim, prigodama. Rođenje, vjenčanje, druženje...
I u sevdalinci se pominje almasli grana (...Tri bi’ momka primamila, ...i Mehmeda kujundžiju,što no kuje altinluke, altinluke, altin-kupe,i na ruke bilenzuke,i na glavu almas-granu, i na čelo almas-pero!, iz pjesme Lijepa Naza koju je zabilježio Alija Nametak). I žensko ime Almasa je poteklo iz naziva dragog kamena.
Moderni način života, razvoj zlatarstva kao industrije potisnuo je ručnu izradu nakita, a upotreba modernih načina brušenja dijamanta skoro da je bacila u zaborav brušenje u vidu latica pupoljka ruže pa tako i almasli grana.