Od koga dijete nasljeđuje inteligenciju? Odgovor je složeniji nego što ste mislili

Ovaj mit godinama kruži, posebno zbog priča o genima koji se nalaze na X hromosomu. Međutim, kada je riječ o inteligenciji, nauka nudi mnogo složeniju sliku.

Na kognitivne sposobnosti ne utiče jedan gen, niti ih dijete dobija samo od jednog roditelja. Genetika jeste važan dio priče, ali značajnu ulogu imaju i okruženje, način odrastanja, obrazovanje, san, prehrana i svakodnevna stimulacija.

Jedan od razloga zbog kojeg se majka često spominje u ovoj priči jeste X hromosom. Žene imaju dva X hromosoma, dok muškarci imaju jedan X i jedan Y. Na X hromosomu nalaze se brojni geni važni za razvoj i funkcionisanje mozga, pa su se pojedina istraživanja povezivala s teorijom da bi majka mogla imati veću genetsku ulogu u određenim kognitivnim osobinama.

Ipak, iz toga se ne može zaključiti da dijete inteligenciju nasljeđuje od majke. Inteligencija je kompleksna osobina na koju utiče veliki broj gena, a dijete genetski materijal dobija i od majke i od oca.

Zato tvrdnja da je jedan roditelj „zaslužniji“ za inteligenciju djeteta predstavlja pojednostavljivanje onoga što genetika zapravo pokazuje.

Geni nisu jedina stvar koja utiče na razvoj djeteta. Važno je i okruženje u kojem ono odrasta. Razgovor s roditeljima, čitanje priča, igra, istraživanje, učenje i različita iskustva mogu poticati razvoj jezika, pamćenja i sposobnosti rješavanja problema.

Dijete može imati određene genetske predispozicije, ali način na koji se te sposobnosti razvijaju zavisi i od iskustava koja stiče tokom odrastanja.

Ako ste se ikada zapitali kako je moguće da djeca istih roditelja imaju potpuno različite talente i sposobnosti, odgovor se ponovo nalazi u kombinaciji genetike i okruženja.

Braća i sestre ne nasljeđuju identičnu kombinaciju gena. Jedno dijete može pokazivati izražen interes za matematiku, drugo za jezike, dok treće može biti posebno nadareno za muziku, sport ili umjetnost.

Osim genetskih razlika, svako dijete ima i vlastita iskustva, interese, prijatelje, učitelje i životne okolnosti koje oblikuju njegov razvoj.

Kada govorimo o inteligenciji, važno je imati na umu da ona nije jednostavna osobina koja se može svesti na jedan rezultat.

IQ testovi procjenjuju određene kognitivne sposobnosti, ali ne obuhvataju sve ono što povezujemo s ljudskim potencijalom. Kreativnost, snalažljivost, socijalne vještine i različiti talenti također su dio onoga što pojedinca čini sposobnim.

Na razvoj mozga utiču i svakodnevne navike. Kvalitetan san važan je za učenje i pamćenje, dok čitanje i razgovor s djecom mogu pomoći u razvoju jezičnih i kognitivnih sposobnosti.

Najjednostavniji odgovor je, od oba roditelja, uz snažan uticaj okruženja.

Ne postoji jedan „gen inteligencije“ koji određuje koliko će dijete biti pametno, niti se inteligencija može pripisati samo majci ili samo ocu. Riječ je o osobini na koju utiče veliki broj genetskih faktora, ali i iskustva kroz koja dijete prolazi tokom života.

Zato je priča o tome da se inteligencija nasljeđuje isključivo od jednog roditelja više popularan mit nego jednostavna naučna činjenica.