1. Opravdavanje ponašanja
U nekim slučajevima, toksični roditelji mogu opravdati svoje ponašanje na temelju kulturnih ili porodičnih normi koje dopuštaju autoritarne stilove roditeljstva ili fizičko kažnjavanje, objašnjava Gillis.
"Oni mogu tvrditi da su njihovi postupci u skladu s tradicionalnim vrijednostima ili običajima, čime opravdavaju svoje nasilno ponašanje unutar svog kulturnog konteksta", rekla je za Psychology Today.
2. Izigravanje žrtve
"Toksični roditelji često glume žrtvu, prikazujući se kao preopterećeni, pod stresom ili kao osobe koje se bore sa svojim problemima", ističe psihoterapeutkinja. Oni mogu tražiti simpatiju ili sažaljenje od drugih kao način da skrenu pozornost sa vlastitog zlostavljačkog ponašanja i izbjegnu odgovornost. Dodaje da se također mogu jako truditi sakriti svoje zlostavljačko ponašanje od drugih, bojeći se da budu razotkriveni kao zlostavljači.
3. Okrivljavanje žrtve
"Roditelji koji zlostavljaju djecu, fizički ili psihički, mogu odgovornost prebaciti na žrtvu pripisujući svoje ponašanje određenim postupcima djece ili njihovoj neposlušnosti", kaže psihoterapeutkinja. Tvrdi da svoje zlostavljanje mogu opravdati tvrdnjom da su ih djeca isprovocirala ili da su zaslužila kaznu.
"Ako se suočavate s toksičnim porodičnim dinamikama, znajte da niste krivi. Traženje podrške od terapeuta ili grupe za podršku, koji razumiju vašu situaciju, može vam pomoći da se nosite sa stresom koji proizlazi iz ovih iskustava", zaključila je Gillis, prenos Index.