Kako uživati u prazničnoj trpezi bez grižnje savjesti?

Međutim, stručnjaci upozoravaju da problem nije u onome što jedemo nekoliko dana u godini, već u kulturi stalnih dijeta i restrikcija koja ozbiljno narušava naš odnos prema hrani.

Nutricionistica Olga Alejandre ističe da nekoliko obilnijih obroka tokom praznika nema značajan utjecaj na zdravlje kada se posmatra u kontekstu cijele godine. Ono što ostavlja posljedice jeste stalni pritisak da se tijelo kontroliše, hrana ograničava i apetit doživljava kao neprijatelj, prenosi Euronews Health. 

Prema njenim riječima, mnogi ljudi upadaju u isti obrazac svake godine: prije praznika se strogo ograničavaju, tokom praznika sebi "dozvoljavaju sve", a nakon toga slijedi osjećaj krivnje i kažnjavanje kroz post, detoks ili ekstremne dijete. Umjesto poboljšanja zdravlja, ovaj ciklus često dovodi do povećane anksioznosti i gubitka povjerenja u vlastite signale gladi i sitosti.

Jedna od najčešćih grešaka je preskakanje obroka prije svečane večere kako bi se "uštedjele kalorije". U praksi se dešava suprotno – dolazak za sto s jakom glađu vodi brzom jedenju, slabijem uživanju u hrani i osjećaju da smo izgubili kontrolu. Sitost, kako objašnjava Alejandre, djeluje kao zaštita: kada nismo izgladnjeli, lakše slušamo tijelo i donosimo mirnije odluke.

Važan korak ka zdravijem odnosu prema hrani jeste prestanak dijeljenja namirnica na "dobre" i "loše". Slatkiši, kolači ili tradicionalna praznična jela ne bi trebali automatski izazivati osjećaj krivnje. Hrana ima i nutritivnu i emocionalnu ulogu, a problem nastaje tek kada joj se pridaje prevelika moralna vrijednost.

Umjesto zabrana, stručnjaci savjetuju normalizaciju hrane koja nam je inače "zabranjena". Kada se određene namirnice povremeno i svjesno uključe u ishranu, one gube emocionalnu težinu i prestaju biti okidač za prejedanje. Cilj nije jesti bez razmišljanja, već uživati bez straha i osjećaja gubitka kontrole.

Nakon praznika, povratak rutini ne bi trebao značiti gladovanje ili detoks. Najzdraviji put je jednostavan: redovni obroci, dovoljno sna, lagano kretanje i realna organizacija dana. Što je pristup normalniji, lakše je pronaći ravnotežu i dugoročno je održati.

Praznici, prije svega, podrazumijevaju vrijeme povezivanja, zajedništva i uživanja. Kada se svede na vaganje, kalorije i kazne, gubi se njegova suština, a mentalno zdravlje često plaća cijenu. Ako je odnos prema hrani već ozbiljno narušen, stručna pomoć može biti ključna – jer mir s hranom ne gradi se preko noći, ali je itekako moguć.