Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija 2019. godine objavila izvještaj koji naglašava korist umjetnosti u podršci mentalnom zdravlju, sve veći naglasak stavlja se na posjete muzejima i drugim kulturnim aktivnostima kao sredstvu za poboljšanje dobrobiti. Pandemija je dodatno istakla tu važnost, s obzirom na izolaciju koja nas je udaljila od izvora kulture poput muzeja, galerija i kina.
Muzeji su oduvijek bili ključni centri za upoznavanje umjetnosti, ali su s vremenom dobili i edukativnu dimenziju. Oni nam omogućavaju da istražimo različite vremenske periode i kulture, sve to ne napuštajući jednu zgradu. Kroz njih možemo putovati kroz geografske prostore i vremenske epohe, što nas oslobađa naše vlastite perspektive i otvara nas prema različitim pogledima na svijet. Kroz ovo iskustvo, učimo o različitim prostorima, običajima i shvatanjima. Međutim, rijetko su muzeji korišteni u terapeutske svrhe sve do pojave pandemije.
Umjetnost kao izraz mentalnih stanja
I prije nego što je ljudska vrsta razvila sposobnost govora i verbalnog izražavanja, umjetnost, odnosno vizualno izražavanje, služila je kao sredstvo za komuniciranje emocija i mentalnih stanja. Moć umjetnosti leži u tome što nam omogućava da kreiramo vlastita iskustva i osjećaje, čime ih bolje razumijemo. Kada razmišljamo o tome kako vizualno predstaviti svoja unutrašnja stanja, sam taj proces može biti terapeutski.
Umetnost kao lijek
Terapija muzejim predstavlja posjetu muzejima u svrhu iscjeljenja, što je drugačije prirode od klasične terapije umjetnošću koja uključuje aktivno stvaranje. Ovdje se radi o pasivnoj aktivnosti gdje nije potrebno intenzivno sudjelovanje. Samo posmatranje umjetničkih djela dok prolazimo kroz muzejske prostore može imati blagotvorne efekte. Muzeji su koncipirani tako da omogućavaju neku vrstu meditativnog stanja, ali bez potrebe za sjedenjem i zatvorenih očiju, što može biti odbojno za neke ljude prilikom praktikovanja meditacije.
Posmatranje umjetničkih djela u takvom okruženju, gdje nema ometajućih faktora, može postići isti efekat. Sadržaji u muzejskim galerijama su drugačije prirode od informacija kojima smo svakodnevno izloženi. Traženje smisla, opažanje detalja i posmatranje značenja koja umjetnička djela nose zahtijevaju prisutnost i usmjerenu pažnju. Takvo stanje fokusiranosti može smanjiti nivoe stresa i anksioznosti, slično kao boravak u prirodi. Također, umjetnička djela mogu otvoriti nove perspektive za promatranje stvarnosti.
