Njegovanje kulture mira i jednakosti: Grupa mladih obišla mjesta ratnih stradanja civila u BiH
Da li će uloga kulture sjećanja biti njegovanje i poticanje empatije i građanske odgovornosti ili naslijeđe mržnje i poricanja, ovisi o tome čemu učimo mlade ljude danas.
Udruženje za psiho-socijalnu podršku i bolju budućnost “Progres” osnovano je 2010. godine, i kako sama riječ kaže, nastalo je kao potreba da se u zajednicama širom BiH naprave progresivni koraci ka održivoj i stabilnoj budućnosti.
Jedan od programa Udruženja jeste Edukativni program za mlade, predstavnike omladinskih organizacija i organizacija koje rade s mladima. Program ima za cilj razvijanje i jačanje vještina koje mladima omogućavaju prepoznavanje i razumijevanje posljedica traumatskih iskustava kao faktora rizika u ličnom rastu, ali i kao prepreke kolektivnog društva u izgradnji atmosfere povjerenja, sigurnosti i mira.
Procesno orijentisan rad u okviru definisanih tematskih cjelina osigurava nove uvide za učesnike i učesnice programa, ključne za odigravanje konstruktivne grupne dinamike u procesu suočavanja sa prošlosti, kao i izgradnju vlastitih i grupnih resursa.
U periodu od 18. do 20. oktobra ove godine održan je osmi, ujedno i posljednji, modul druge generacije Edukativnog programa za mlade, a u okviru kojeg je grupa mladih posjetila pet obilježenih i neobilježenih mjesta ratnih stradanja civila u BiH.
Tokom obilaska grupa Edukativnog programa za mlade posjetila je:
Šehidsko spomen obilježje u Ahmićima;
Spomen obilježje “Osmica“ u Vitezu;
Korićanske stijene;
Memorijalni centar Biljani, Ključ; te
Memorijalni park Garavice, Bihać.
Obilazak mjesta ratnih stradanja civila u BiH grupu mladih suočio je sa okrutnim i razarajućim posljedicama ratnih sukoba, te istakao važnost učenja i njegovanja kulture mira, ljudskih prava i jednakosti. Podrška učesnicima i učesnicama usmjerena je ka poticanju kritičkog mišljenja i kreiranju vrijednosnih sudova koji u osnovi imaju mirovne vrijednosti i poštovanje svake žrtve. S ciljem isključivanja mogućnost generalizacije i konstruisanja kolektivne odgovornosti, često prisutnih u javnom diskursu, fokus je usmjeren na presude i kazne, odnosno na odgovornost pojedinca u ratnim zločinima.
Zadatak poučavanja sjećanja mora biti izgradnja konstruktivne kulture sjećanja, koja neće predstavljati rizik transgeneracijskog prenosa traume.
Trauma, kako individualna tako i kolektivna, upravlja procesima sjećanja, te bez razumijevanja tog konteksta gotovo je nemoguće govoriti o – za sadašnjost zdravoj – kulturi sjećanja. Ono što treba da prati taj proces jeste i dekonstrukcija intrumentaliziranog sjećanja, koje je nerijetko prisutno u službi aktuelne politike.
Projekat “Trauma-orijentirani mirovni rad u Bosni i Hercegovini” realizuje se u saradnji sa partnerskom Fondacijom “Wings of Hope“ Njemačka, uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke.
