Iako je proizvodnja duhana u BiH počela već u 17. stoljeću, pod turskom vlašću, vrhunac proizvodnje ove biljke je bio za vrijeme austrougarske vladavine, osnivanjem državnog monopola tzv. bh. duhanske režije, kada je prihod od duhana činio do trećine budžeta tadašnje Bosne i Hercegovine.
Turska vladavina je donijela još jednu novinu: kafane. Tradicionalno, mjesta na kojima se služila kafa, a koje su posjećivali trgovci, putnici, i domaći, bila su mjesta gdje su se sklapali poslovi, dogovarale ženidbe i udaje, trgovalo i promišljalo o smislu života nad fildžanom kafe i čibukom. To je početak kulture „kafe i cigarete“ u BiH, koja je prerasla u tradiciju vezanu za naše prostore.
I bez obzira što je širom svijeta pušenje od modnog izraza počelo da prerasta u „antisocijalni ritual“, u Bosni i Hercegovini se ova navika ukorjenila duboko u kulturu nacije, i povremeni pokušaji njenog iskorjenjivanja su bili uglavnom uzaludni. Čak naprotiv, po BiH paralelno niču nargila barovi, a ćeif na ćepenku uz nargilu i domaći čaj se vraća u modu i ponovo postaje omiljena društvena aktivnost.
Možda će upravo duhanska industrija uspjeti promijeniti ove pušačke navike u Bosni.
Naime, kompanija Philip Morris je zadnjih godina postala “predvodnikom revolucije” u duhanskoj industriji, i IQOS-om, proizvodom koji zagrijava, a ne sagorjeva patrone pravog duhana, označila početak kraja “čarobnog kruga” dima, vatre, katrana i pepela.
Već 6 miliona punoljetnih pušača širom svijeta je sa cigareta prešlo na ovu bolju zamjenu za cigarete. Nadajmo se da će, kad proizvod bude dostupan na domaćem tržištu, veliki broj od 2 miliona pušača u BiH koji ne namjeravaju prestati pušiti, pokušati bar na ovaj način smanjiti štetu koju pušenjem nanose sebi i svom okruženju.
Žene.ba
