Djevojke u teretanama jačaju svoje tijelo, ali istovremeno ne jačaju i svoja prava, jer se u njihov vrijednosni sistem uvukao neki neokonzervativizam, izjavila je psihologinja i psihoterapeutkinja Lidija Vasiljević.
Ona je ocijenila da su se žene previše opustile i vjerovale sistemima, teorijama i praksama, koje nisu imale suštinski kredibilitet, niti dobru namjeru da njihove slobode ostanu na nivou na kojem su bile šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.
“Nama je socijalizam, odmah poslije Drugog svetskog rata, omogućio da budemo jedna od prvih zemalja koja je ženama dozvolila abortus, dok na Zapadu to nije moglo sve do šezdesetih i sedamdesetih godina”, podsjetila je Vasiljević.
U međuvremenu je kod nas, kako je ukazala, došlo do zamjena teza i žene su “ispustile tu nit” u svojim pravima, ali su na sve to uticali i siromaštvo, ratovi i retradicionalizacija.
“Devedesete su nas vratile bar 20 godina unazad, a ja mislim i više”, obrazložila je Vasiljević.
Prema njenim riječima, ženama se stalno na suptilne načine šalju poruke kako će im biti “kul” ako postanu mame, da je pametnije da rode i da na taj način obezbjede sebi budućnost.
“Čini mi se da postoji i averzija prema tome biti samohrana majka, da je to teško, da se ne isplati i da to društvo ne odobrava”, predočila je Vasiljević.
Ona smatra da žene danas ne idu toliko protiv društva i sistema, već da je sada trend da se “ide uz dlaku” i da svako razmišlja kako da mu bude lakše, da se što manje konfrontira, tako da se stvara narativ da je žena koja je abortirala – glupa.
Nasilje nad ženama je važna tema, ali umjesto da se priča o nasilju, govori se o takozvanom nasilju nad svojim tijelom, odnosno nasilnom prekidu trudnoće, primjetila je Vasiljević i ocijenila da je riječ o podmetanju teme, koja zapravo nije relevantna.
Na osnovu sopstvenog psihoterapeutskog, savjetodavnog i aktivističkog iskustva, ona je rekla da je u praksi nailazila na mali broj žena kojima je abortus bio okidač za loše psihičko stanje i krizu, već da su im druge stvari bile mnogo veći problem.
Vasiljević smatra da je abortus u javnosti često tema u vremenima pandemije, ratova i drugih značajnih političkih i geopolitičkih događaja, jer je u situacijama krize veoma zgodno vratiti se na bazične okvire manipulacije i diskriminacije.
S druge strane, kako je uočila, žene se na taj način jednim potezom stavljaju kompletno u ruke dominantnih grupa moćnika, muškaraca uglavnom, ali je zapravo riječ o klasnom problemu.
Vasiljević vidi abortus kao pokrivalicu i zgodan način da se skrene tema i da se kratko, jasno i efikasno žene vrate na pozicije nemoći, da se elegantno i sofisticirano diskriminišu, tako da se uopšte ne primjeti šta je sve umetnuto u tu priču.
“Tu uvijek bude i pitanje seksualnosti i tijela i odlučivanja i autonomije žene, jer gdje je nemogućnost odlučivanja žene o rađanju, tu je i nestanak njene ekonomske samostalnosti, to je korak dalje od onoga protiv čega smo se borili sve ove godine”, zaključila je Vasiljević.
(Žene.ba)
