Ponekad se čini da nema izlaza iz spirale misli o nekoj osobi. Bilo da je to bivši partner, prijatelj ili neko ko je ostavio snažan utisak na nas, takve misli mogu da postanu dominantne i čak poremete svakodnevnu funkcionalnost.
Zašto nam se dešava da stalno mislimo na nekog i kako to utiče na naše emocionalno stanje?
U psihologiji, fenomen opsesivnih misli o nekoj osobi objašnjava se kroz različite teorije. Jedna od njih povezuje ovaj fenomen sa aktivacijom sistema nagrade u mozgu. Naime, kada imamo emocionalnu vezu sa osobom, naš mozak proizvodi hemijske supstance poput dopamina, koje su povezane sa osjećajem zadovoljstva i ispunjenja.
Ako ta veza pretrpi neki prekid ili udaljavanja, naš mozak pokušava da se vrati na staro stanje, što često znači povratak na misli o toj osobi, kao pokušaj ponovnog aktiviranja sistema nagrade.
Prirodan odgovor?
Stručnjaci ističu da je to prirodan odgovor, ali također i pokazatelj da možda nismo potpuno emotivno "oslobodili" tu osobu.
Razmišljanja koja se uporno vraćaju mogu biti pokazatelj nepreboljenog bola ili neriješenih emocija koje nas zadrže u prošlosti. Stalne misli o nekome mogu biti način da se svjestan um nosi sa nesvjesnim emocijama, kao što su tuga, tjeskoba ili želja za povezivanjem.
Stanje stresa
Medicinska istraživanja također sugerišu da slični obrasci misli mogu biti povezani sa anksioznošću. Kada ne možemo da kontrolišemo svoje misli, one postaju izvor stresa i napetosti.
Ova stalna preokupacija može otežati svakodnevne aktivnosti, dovodeći do smanjenja produktivnosti i emotivnog iscrpljivanja. Na fiziološkom nivou, mozak počinje da reaguje kao da je u stanju stresa, što može imati dugoročne posljedice na naše mentalno zdravlje.
Istraživanja koja podržavaju ove teorije obuhvataju širok spektar studija iz oblasti neuropsihologije i psihologije. Na primer, studija Neural mechanisms of emotional memories (2013), koju je vodila Jennifer A. Ochsner sa Univerziteta Columbia, istraživala je kako mozak reaguje na emocionalne podražaje i sjećanja koja ne prestaju da nas uznemiravaju.
Ova istraživanja ukazuju na to da emocionalna sjećanja aktiviraju određene dijelove mozga, uključujući amigdalu, koja je ključna za emocionalne reakcije, kao i prefrontalni korteks, koji kontroliše naše sposobnosti donošenja odluka i potiskivanja misli.
Studija iz 2015. godine koju su sproveli istraživači sa Harvard Medical School pokazala je da trajna preokupacija mislima o nekome, naročito nakon emocionalnog bola, može dovesti do smanjenja emocionalne regulacije, jer ljudi postaju emocionalno "zarobljeni" u tim mislima. Ovo stanje dovodi do povećane anksioznosti i stresa, što može narušiti svakodnevne funkcije.
Iako postoji mnogo negativnih efekata stalnih misli o nekome, psiholozi i terapeutkinje kao što je Dr. Julie H. DeLucca, autorica istraživanja o emocionalnim vezama i terapijskim tehnikama, tvrde da ove misli mogu biti i koristan signal.
Kada razmišljamo o nekome, to nam često pomaže da razjasnimo svoja osjećanja, shvatimo šta nam je zaista važno ili gdje smo možda još uvijek emocionalno vezani. Ovaj proces introspekcije može otvoriti vrata ka emocionalnoj slobodi i rastu.
Kroz terapiju, mindfulness ili jednostavno dopuštanje sebi da se "oslobodimo“ ovih misli na zdrav način, možemo ponovo usmjeriti svoju pažnju na sadašnji trenutak.
Nije uvijek lako, ali postepeno otpuštanje tih misli može donijeti emocionalnu slobodu i omogućiti vam da krenete dalje, sa novim uvidima u sebe i svoje potrebe.
