Ostavile neizbrisiv trag

Žene Bosne i Hercegovine koje ne smiju biti zaboravljene

Autor: Žene.ba
Žene Bosne i Hercegovine koje ne smiju biti zaboravljene
Foto: Žene.ba

U bogatoj i raznolikoj historiji Bosne i Hercegovine, žene su igrale ključnu ulogu, oblikujući društvo i ostavljajući neizbrisiv trag svojim doprinosima. U to ime, ovaj članak posvećujemo prisjećanju na neke od nevjerovatnih žena koje su, svaka na svoj način, obilježile vlastitu epohu i ostavile naslijeđe koje ne smijemo zaboraviti. Njihovi životi, postignuća i hrabrost svjedoče o raznolikosti talenata i predanosti, istovremeno nas inspiriršući da cijenimo ulogu žena u oblikovanju identiteta ove zemlje.

Žene Bosne i Hercegovine su kroz vjekove ispisivale svoje priče hrabrosti, umjetničke izuzetnosti, političke predanosti i intelektualne nadarenosti, te predstavljaju nezaobilazne članke bosanske historije. Ovaj izbor samo dodiruje površinu, dok mnoge druge žene, od heroina narodnih balada do modernih pionirki, ostaju nepravedno neprepoznate. Njihove priče svjedoče o izuzetnosti i snazi, a prisjećanje na njih postaje imperativ kako bismo odali priznanje njihovom doprinosu i očuvali njihovo naslijeđe za buduće generacije.

1. Staka Skenderova

Staka Skenderova, prva spisateljica i učiteljica u Sarajevu, ostavila je neizbrisiv trag u historiji Bosne i Hercegovine. Njeno najpoznatije djelo, 'Ljetopis Bosne 1825-1856', priznato je kao vrijedan izvor informacija, a Aleksandar Giljferding je čak integrisao dijelove ovog ljetopisa u svoje putopisne bilješke. Pionirka obrazovanja, Skenderova je 1858. godine otvorila prvu žensku školu u Sarajevu, postavši tako ne samo učiteljica već i zagovornica ženskog obrazovanja. Njezin značajan doprinos nije bio ograničen samo na pedagoški rad; Staka Skenderova smatra se i prvom bosanskom feministkinjom, unapređujući ulogu žena u društvu svojim djelovanjem i zalaganjem za njihova prava.

2. Umihana Čuvidina

Umihana Čuvidina, prva Bošnjakinja koja se istakla u književnom duhu, ostavila je svoj prvi književni trag kroz pjesme i prozu. O njoj znamo tek malo, s obzirom na oskudne podatke o njenom životu koji su sačuvani. Njena poezija, iako izgubljena u vremenu, postepeno je postala sastavni dio narodne književnosti, često se tretirajući kao narodna poezija. Historičari književnosti često smještaju pjesme Umihane Čuvidine u kontekst narodne književnosti, unatoč nedostatku detaljnih informacija o njenom stvaralaštvu.

3. Adeline Pauline Irby

Adeline Pauline Irby, poznatija kao Miss Irby, ostavila je neizbrisiv trag svojim djelovanjem u Sarajevu. Njen dolazak 1866. godine označio je otvaranje druge ženske škole u Bosni i Hercegovini, čime je pridonijela obrazovanju žena u to vrijeme. Njeno društveno-korisno djelovanje ostalo je upamćeno i nakon njene smrti, dodjeljujući joj titulu prve bosanske heroine. Miss Irby je kroz svoj rad postala važna figura u promicanju obrazovanja i društvenog napretka u Sarajevu, ostavljajući naslijeđe koje se cijeni i danas.

4. Adela Behr

Adela Behr, prva školovana slikarka i grafičarka u Bosni i Hercegovini, bila je ključna figura u prvoj generaciji bh. umjetnika početkom 20. stoljeća. Njen izuzetan doprinos likovnom stvaralaštvu BiH protezao se kroz pet desetljeća umjetničke karijere. Godine 1908. u Beču, Adela je pokušala upisati Umjetničku akademiju, ali su je odbili zbog tadašnjih strogi pravila bečkog akademizma koja su zabranjivala ženama slikanje aktova. Nekoliko godina kasnije, 1910., odlučila se upisati privatnu Umjetničku školu za žene, gdje je posvećeno studirala slikarstvo i grafiku.

5. Vahida Maglajlić

Vahida Maglajlić je bila partizanka i jedina muslimanka koja je proglašena Narodnim herojem Jugoslavije. Bila je najstarija kći od desetero djece u uglednoj porodici, a njen otac Muhamed je bio kadija. Već u mladosti počinje propagirati pismenost kao alat emancipacije žena, pogotovo muslimanki.

6. Vera Šnajder

Vera Šnajder bila je pionirska figura u matematici u Bosni i Hercegovini, istovremeno prva matematičarka i prva dekanica fakulteta, ne samo u BiH, već i šire, u bivšoj Jugoslaviji. Njeno obrazovanje obuhvatalo je studije u Beogradu i Parizu, gdje je učila i radila na Sorboni te laboratorijima novoosnovanog Instituta Henri Poincaré. Na tom institutu objavila je svoj naučni rad, postavši prva osoba s naših prostora koja je to postigla. Vera Šnajder se vratila u Sarajevo, gdje je unatoč porodičnoj tragediji predano radila na promicanju znanja i uspjeha, kako za sebe, tako i za svoje kolege i studente.