Žensko rivalstvo

Katy Perry i Taylor Swift vrijeđale su se putem dvosmislenih statusa na društvenim mrežama. Kelly Osbourne na televiziji je Christinu Aquileru nazvala “debelom kučkom”, Julia Roberts iza leđa Nicole Kidman zove “njezinim veličanstvom”, a Lauren Weisberger, bivša asistentica glavne urednice američkog Voguea Anne Wintour, odabrala je malo suptilniji način osvete ženi zbog koje su joj se tresle ruke dok joj je nosila kavu, te napisala “fikcionalnu” hit-knjigu “Vrag nosi Pradu” – o urednici koja maltretira svoju asistenticu. Naomi Campbell i gađanje asistentice mobitelom da i ne spominjemo. Koliko je samo tinejdžerskih serija i filmova snimljeno na temu djevojačke netrpeljivosti. Ne morate biti Serena van der Woodsen ili Blair Waldorf da biste u biografiju upisali loše iskustvo sa zlom i ljubomornom kolegicom iz škole ili iz ureda. Manje-više, svi ih imamo.

O najgorem, najdugovječnijem i, budimo realni, najzabavnijem ženskom rivalstvu u modernijoj povijesti, barem onoj holivudskoj, snimljena je i TV serija. Na američkoj postaji Fox prikazivana je serija “Feud: Bette and Joan” o turbulentnom (ne)prijateljstvu holivudskih glumica Bette Davis i Joan Crawford. Iako radnja prati odnos dvaju ostarjelih diva tijekom snimanja filma “What Ever Happened to Baby Jane” (glume ih Susan Sarandon i Jessica Lange), svi se nadaju da će baciti novo svjetlo na njihovu priču te otkriti kako je antagonizam zapravo počeo i zašto je potrajalo do smrti. Čak i nakon nje. Kad je Bette u proljeće 1977. čula da je Joan preminula, novinarima je mrtvahladna izjavila: “Znam da o pokojnicima treba govoriti samo dobro. Joan je umrla. To je dobro!”

Dok su si Bette i Joan podmetale gdje god i kad god su mogle, slavni glumci tog vremena “bondali” su se na snimanjima i nakon njih, pijuckajući koktele, ganjajući žene i odlično se zabavljajući. Kad se glumac Humphrey Bogart jedno jutro, nakon višednevnog tulumarenja u Las Vegasu s prijateljima, vratio kući (i to da, s istim tim prijateljima), bijesna supruga Lauren Bacall navodno mu je dobacila: “izgledate kao grupa ofucanih štakora”. I tako je nastao pojam “Rat Pack” za skupinu nerazdvojnih prijatelja sklonih tulumarenju, a šezdesetih su je ponosno sačinjavali Frank Sinatra, Dean Martin, Sammy Davis Jr., Peter Lawford i Joey Bishop. Ispada da frajeri nož koriste kako bi jedan drugome narezali led za koktele, dok ženama služi da bi ga jedna drugoj zabile u leđa. Dobro, malo pretjerujemo, kao i Jay-Z koji je izjavio kako “muškarcima ne priliči da budu zavidni jer je to ženska osobina”, no ostaje pitanje koliko ima istine u onoj “žena je ženi vuk”. Pardon, vučica. Svidjelo nam se to ili ne, znanstveno je dokazano da su žene sklonije spletkarenju, tračanju i podmetanju od muškaraca, i to uglavnom jedna prema drugoj.

Zvuči suludo, pogotovo u svijetu u kojem ONI još dominiraju, a MI se pokušavamo izboriti za jednaka prava. Ne bismo li trebale biti saveznice i podrška jedne drugima? Psiholozi kažu da postoje brojni biološki i društveni faktori u pozadini ženskog rivalstva i načina na koje se manifestira. Rjeđe u obliku zdravog natjecateljskog duha koji nas tjera da budemo bolje i uspješnije, a češće u obliku nesportskog podmetanja i zakulisnih igara. Zašto? Korijeni leže u počecima čovječanstva te različitim ženskim i muškim ulogama. Kao lovci, muškarci su mogli i morali otvoreno pokazivati svoju agresiju, kako prema plijenu tako i jednim prema drugima, upuštati se u izravne sukobe i rješavati ih odmah, dok si zbog svoje uloge u podizanju i brizi o djeci, žene koje su tad još živjele u zajednicama nisu mogle priuštiti otvoreno izražavanje agresije. Na neki su način branile svoje maternice, tj. brinule se da ne budu ozlijeđene kako bi mogle dobiti potomke. “I tako su bile primorane ponaći alternativu za sukobljavanje, a ta alternativa postala je spletkaranje, šikaniranje i isključivanje konkurencije iz svoje grupe”, objašnjava psihologinja Tracy Vaillancourt.

Postoji još jedan uzrok negativom ženskom rivalstvu koji seže u daleku prošlost, a vezan je uz privlačenje najboljeg “mužjaka”. Žene jedna drugu doživljavaju kao seksualnu konkurenciju, objašnjava Vaillancourt, a indirektnu agresivnost koriste kao način za razračunavanje. Tko je najveća konkurencija? One žene koje se, po mišljenju drugih žena, ponašaju previše slobodno, otvoreno su seksualno dostupne ili su jednostavno - suviše lijepe. Žene potiskuju seksualnost drugih žena, jer je za njih seks resurs u borbi za ostvarenje svojih ciljeva, konstatirali su psiholozi. U društvu u kojem smo bombardirani idealima ženske ljepote, djevojkama je puno teže izgraditi stabilno samopozdanje vezano uz izgled negoli mladićima. Iako psiholozi kažu da je konstantno uspoređivanje s drugima akt nasilja prema samom sebi, svjesno ili podsvjesno, žene, pogotovo one mlade, konstantno se uspoređuju s drugim ženama, bilo s jumbo postera, iz klupe ili iz ureda, doživljavajući ih kao konkurenciju.Vrijeme je da prekinemo!

Cosmopolitan.hr